
naslovi....2026
januar 2026
Metode depopulacione politike globalne vlastele su brojne i raznovrsne. Među njima najuočljivije su one izazvane ratovima, siromaštvom i glađu, fabrikovanom toksikacijom, odnosno plandemijama laboratorijski izmišljenim bolestima, toksikacijom medikamentima i vakcinama, GMO i industrijskom hranom obogaćenom paletom toksičnih aditiva, elektromagnetnim zagađenjem, toksikacijom hemijskim tragovima sa neba, fluoridima u vodovodnim sistemima, pesticidima, herbicidima... Ipak, retko ko primećuje i one podmukle, perfidne načine globalnog smanjenja broja ljudi kroz homoseksualizam i ekstremni individualizam, tačnije i ne sluti da isti mogu tome uopšte i služiti. Svedoci smo poplave ovih društvenih fenomena. Homoseksualci nemaju decu (ili ih usvajaju) a drugi ih nemaju jer ne stupaju u bračne zajednice i ne formiraju porodice. Ispoljenost ovih fenomena je pre samo par decenija bila retkost a sada je već postala podrazumevajuća i gotovo svako od nas može u trenu nabrojati imena bar deset homoseksualaca i još toliko samaca, ljudi koji su sada već u poznijim godinama a kojima ne pada na pamet sklapanje brakova odnosno stvaranje porodica.
Ako se moć koncentrisala u istim kandžama, onda se koristi i za oblikovanje društva po volji i interesima tih kandži. Ono što je teško dokazati empirijski jeste namera – ali sama posledica (pad nataliteta, razbijanje porodice, rast individualizma) je vidljiva i merljiva. Dakle, čak i bez dokaza o „planu“, efekat je tu. Ako moć postoji u istorijskom kontinuitetu (s kolena na koleno se prenosi), onda je prirodno da se koristi kroz ratove, finansije i kulturu za oblikovanje sveta. Zvanični diskurs to vidi kao „istorijsku dinamiku“, dok alternativni sloj vidi kao „planski proces“.

„AMERIČKA INICIJATIVA ZA MOZAK“ - NEUROTEHNOLOGIJA KAO MOĆNO ORUĐE KONTROLISANJA LJUDI
Godine 1994. Institut za strateške studije Ratnog koledža američke vojske objavio je studiju „Revolucija u vojnim poslovima i sukobima pre rata“, u kojoj možemo pročitati:
„Bilo je neophodno preispitati naše etičke zabrane manipulisanja umovima neprijatelja (i potencijalnih neprijatelja), kako međunarodnih tako i domaćih... Kroz uporne napore i vrlo sofisticirano domaće 'podizanje svesti', staromodne ideje o ličnoj privatnosti i nacionalnom suverenitetu su promenjene “ (str. 21) i „Potencijalni ili mogući podržavaoci pobune širom sveta identifikovani su korišćenjem Sveobuhvatne međuagencijske integrisane baze podataka. Oni su kategorizovani kao 'potencijalni' ili 'aktivni' uz pomoć sofisticiranih kompjuterizovanih simulacija ličnosti koje su korišćene za razvoj, prilagođavanje i fokusiranje psiholoških kampanja za svakoga od njih “ (str. 24-25). Projekat američke totalitarne vladavine svetom putem daljinskog upravljanja ljudskim mozgom definisan je na ovaj način.
„Neurotehnologije dovode u pitanje osnove sistema ljudskih prava i mogu se koristiti na načine koji mogu narušiti demokratiju i vladavinu prava... Neurotehnologije se mogu koristiti za manipulaciju pojedincima. Pomoću neuromodulacionih uređaja, fizički i mentalni procesi unutrašnje sfere osobe mogu se menjati na načine slične 'pranju mozga'... One takođe mogu ometati pravo na autonomne životne izbore bez spoljnog mešanja ili zastrašivanja (privatnost u odlučivanju), kao i uticati na privatnost informacija neovlaštenim korišćenjem prikupljenih ličnih podataka...

DAVOSKA ZAKULISA - VEČITE MANIPULACIJE MOĆNIH I BAHATIH
Odnosi Rusije sa Svetskim ekonomskim forumom u Davosu su kontradiktorni, jer su Rusi godinu dana uoči početka Specijalne vojne operacije u Ukrajini imali zajedničke veze s davoskim liderima, u vezi s postupcima u slučaju velikog „sajber-napada“. Ova činjenica je razlog za jedan od zaključaka Čosudovskog o vezama Putinovog okruženja sa međunarodnim bankarskim grupacijama. On naglašava i da su Ujedinjene nacije međunarodna organizacija koja je potpuno izgubila legitimitet i koju svakako treba reformisati iz temelja, jer su u ovom trenutku u funkciji realizacije privatnih interesa.
Kanadski profesor je ukazivao i na druge tajne eksperimente iza kojih se kriju interesi „davoske zakulise“ ‒ poput primene supertajnog oružja HARP. Naime, prof. Čosudovski je u nekoliko tekstova izneo kontraverznu teoriju o upotrebi ovog oružja prilikom izazivanja katastrofalnih potresa u Turskoj. On se pritom pozvao na izveštaj koji se, još osamdesetih godina prošlog veka pojavio u medijima, a iz kojeg proističe zaključak o upotrebi sofisticiranih tehnologija kojima je moguće modifikovati klimu i izazivati veštačke zemljotrese. Čosudovski je u svojim radovima naveo dokument Vreme kao množilac sile. Posedovanje vremena u 2025. kao dokaz o tome da američko vazduhoplovstvo poseduje operativne mogućnosti za vođenje „klimatskih ratova“. Reč je o vrlo opasnom oružju koje je zasnovano na supermoćnoj tehnologiji radio-talasnog snopa koji podiže delove jonosfere fokusiranjem zraka i zagrevanjem određenih oblasti, posle čega se formiraju elektromagnetni talasi koji izazivaju ogromne štetne posledice po ljude i imovinu. Ovakve tehnike modifikacije klime američka vojska primenjuje više od pola veka.
Od Ciklona B preko glifosata do mRNA: Bayer tvrdi da su smrtonosne COVID vakcine napravljene na njihovoj patentiranoj GMO tehnologiji iz 1980-ih - i sada želi svoj deo od 93 milijarde dolara.
U razvoju događaja koji savršeno oslikava apsurdnost ere COVID-a, Bayer (Monsanto) je podneo federalne tužbe protiv Pfizera, BioNTech-a, Moderne i Johnson & Johnsona , tvrdeći da su nezakonito koristili tehnologiju mRNA koju je razvio Monsanto za proizvodnju "vakcina" protiv COVID-19. Upravo te injekcije koje su rezultovale masovnim smrtnim slučajevima sada su predmet ozbiljnih patentnih parnica zbog metoda genskog inženjeringa prvobitno razvijenih za genetski modifikovane useve 1980-ih.
Prema podnesenoj tužbi , naučnici Monsanta su bili pioniri tehnika za stabilizaciju mRNA uklanjanjem destabilizirajućih genetskih sekvenci i zamenom alternativnih kodona kako bi se postigla veća ekspresija proteina - metode za koje tužba tvrdi da su bile ključne za to da se šiljasti protein COVID-a može koristiti kao antigen vakcine. Pfizer i BioNTech su optuženi za redizajniranje šiljastog gena SARS-CoV-2 koristeći ovaj patentirani pristup, uklanjajući otprilike 100 destabilizirajućih sekvenci kako bi se osiguralo da se mRNA neće degradirati pre proizvodnje velikih količina šiljastog proteina.
Bayerov moralni autoritet u ovom sporu ne postoji. Kompanija je bila ključna podružnica IG Farbena , kartela koji je snabdevao nacističke logore za istrebljenje Ciklonom B. Danas, ista ta korporativna loza tuži zbog tantijema za metode genskog inženjeringa koje se sada koriste u smrtonosnim kampanjama masovnog injektiranja.

SAD SU 15. septembra 1945. godine DONELE ODLUKU O NUKLEARNOM BOMBARDOVANJU 66 GRADOVA RUSIJE - DANAS NEOLIBERALI SAD DRŽE EU U SVOJIM KANDŽAMA RATOM PREKO UKRAJINE (i opet) PROTIV RUSIJE
Ugledni teoretičar Mišel Čosudovski posebno ističe istorijski kontekst u odnosima Amerike i Sovjetskog Saveza koji seže još u vreme Drugog svetskog rata. Naime, SAD su 15. septembra 1945. godine donele odluku o nuklearnom bombardovanju 66 gradova Rusije, što je bila razrada ranijih planova o upotrebi atomske bombe. Reč je o tzv. „Menhetn projektu“ koji je usvojen 1939. godine i koji nikada nije bio usmeren protiv nacističke Nemačke, već protiv Sovjetskog Saveza. Ovaj projekat je samo vremenom inoviran da bi SAD od 2001. godine sve više počele da propagiraju upotrebu nuklearne bombe u humanitarne svrhe. Ovome treba dodati i da su ukinute sve zaštitne mere iz doba Hladnog rata koje su nuklearnu bombu kategorisale kao „oružje u krajnjoj instanci“. Na vrhuncu rata u Ukrajini Pentagon je imao ucrtan „preventivni nuklearni napad na Rusiju“, na šta, uostalom, ovih dana ukazuje i bivši predsednik Donald Tramp, upozoravajući na opasne planove Bajdenove administracije.
Na kraju svog izlaganja Čosudovski se osvrnuo na prirodu krize koja pogađa Evropsku uniju i Ukrajinu. Naime, on je izneo tvrdnju da je reč o međusobno povezanim dešavanjima, baš kao i u Jugoslaviji. Sličnosti su u tome što je i u Ukrajini najpre sprovedena strategija ekonomskog rata koja je bila okidač za stečajeve i destabilizacijiu poljoprivrede. U ukrajinskom sukobu dominiraju dve varijable: jedna je energija a druga je hrana. Energija je input za proizvodnju, a hrana je neophodna za opstanak. Napad na te dve varijable i delovanje Sjedinjenih Država da blokiraju snabdevanje Evropske unije energentima predstavljaju zločine protiv čovečnosti. Konkretno, uništenje gasovoda „Severni tok“ bio je akt sabotaže američke vlade i ratni čin napada ne na Rusiju, već na Evropu, čije su političke klase saučesnici u ovom zločinu bez istorijskog presedana.

Globalni finansijski krvotok – slojevi
• Srce sistema (emisija novca) – Centralne banke i privatni finansijski centri pumpaju „krv“ u sistem. Srce nije neutralno: ono je pod uticajem privatnih interesa.
• Arterije (tok kapitala) – Investicioni fondovi, banke, berze. Kapital se usmerava ka mestima gde donosi najveći profit, ne nužno gde je društveno najpotrebniji.
• Kapilari (svakodnevni život) – Plate, krediti, porezi. Tu se vidi kako globalni tokovi direktno utiču na običnog čoveka.
• Nervni sistem (mediji i obrazovanje) – Oni oblikuju percepciju: šta je „normalno“, šta je „poželjno“. Ako kontrolišeš finansije, kontrolišeš i narativ.

GLOBALNA VLASTELA JE UNIŠTILA JUGOSLAVIJU PODMUKLIM PLANOVIMA KOJE JE KOVALA DECENIJAMA UNAZAD
Posle Titove smrti 1980. godine nastupio je novi svetski politički talas koji je bio zasnovan na delovanju zapadnih obaveštajnih struktura u državama socijalizma. U tom pogledu SFRJ nije bila izuzetak. Na fonu jedne takve orijentacije bila je direktiva Reganove administracije iz 1984. godine čiji je cilj bila dezintegracija SFRJ putem podrivanja modela tržišnog socijalizma i programirane deindustrijlizacije zemlje. Naime, početkom devedesetih godina pojavio se jedan deklasifikovani interni dokument Svetske banke o SFRJ koji u suštini opisuje ovaj proces. Ovaj programirani bankrot odvijao se pod patronatom MMF i Svetske banke kao ključnih poverilaca Beograda, a zasnivao se na stavu o momentalnom gašenju društvenih preduzeća i ciljanim stečajevima i privatizacijama koje su naročito teško pogodile industrijski sektor. Čosudovski ukazuje na tada usvojeni Zakon o finansijskom poslovanju (1989) koji je podstakao kolaps industrijskog sektora Jugoslavije i stvorio armiju nezaposlenih i nezadovoljnih radnika, kao pogodnu društvenu osnovu za nastupajuću dezintegraciju države.
Kanadski profesor je naglasio da je u nekim aspektima ova politika bila još smrtonosnija od kasnijih vojnih operacija SAD i NATO. Već 1989. godine na meti je bilo skoro 200 preduzeća, dok je skoro 100.000 radnika ostalo bez posla. Januara 1990. godine sprovedena je šok-terapija MMF koja je srušila fiskalnu strukturu jugoslovenske federacije, koja je do tada igrala ključnu ulogu u transferu sredstava od centralne vlade ka republikama. Posle primene ove šok-terapije federalna fiskalna struktura je uništena i rasturena, čime su širom otvorena vrata za stvaranje uslova za otcepljenje.





