top of page

Zver vs znanja velikana

332.jpg

oktobar 2026

TESLA - HENDERŠOT - ROJAL RAJF - NEVEROVATNA DOSTIGNUĆA KOJA SU ZABRANJENA ČOVEČANSTVU ALI NE I VLASNICIMA GLOBALNOG KAVEZA KOJI IH VEROVATNO I  KORISTE ZA SVOJE SEBIČNE POTREBE I INTERESE

 

I Tesla je poput Henderšota došao do sličnog ili istog otkrića. Koristio je energiju iz "vazduha", etra pokrećući istom bez teškoća automobil. Henderšot je takođe bio na pragu konstruisanja generatora koji crpi energiju iz elektro-magnetnog polja Zemlje kako bi istu koristio avion za svoj let (priče o njihovim poduhvatima pronađite upravo na ovoj stranici ispod imena ovih istinskih heroja čovečanstva). Ovakvi poduhvati, veoma skriveni od oka šire publike (do spoznaje dolaze samo oni koji tragaju za sakrivenim činjenicama od strane vlasnika ovog sistem-kaveza) upućuju svakog čoveka otvorenog uma na pomisao ili zaključke da je energija zaista svuda oko nas i da su nam potrebni heroji poput Tesle i Henderšota da kao i oni pronađu načine njene eksploatacije. Međutim, vlasnici sistem-kaveza to nisu svojevremeno dozvolili i to ne bi dozvolili ni danas.

 

Jedna od pomisli, kada je u pitanju energija etra jeste, da li i NLO-i svoje specifično kretanje kroz atmosferu upravo duguju ovoj energiji koja je svuda oko nas?

 

S druge strane tragična sudbina Henderšota je praktično ista kao i sudbina Rojal Rejmond Rajfa. Sudbine ovih velikana takođe mogu usmeriti čoveka otvorenog uma na zaključak da je ovaj sisitem-kavez samo tapiserija satkana od iluzija i laži na kojoj spava uljuljkano čovečanstvo dok istinska znanja i nauka pripadaju samo vlasnicima istog.

​

⚡ 1. Tesla, etar i besplatna energija: Sveprisutni okean

​

Priča o tome da je Nikola Tesla početkom 1930-ih testirao automobil (čuveni Pierce-Arrow) koji je išao na struju dobijenu iz male kutije sa antenama, bez ikakvih baterija, savršeno se naslanja na Henderšotov princip. Tesla je celog života tvrdio da je prostor oko nas ispunjen energijom – da je etar dinamičan i da se iz njega može crpiti neograničena snaga.

​

Zašto sistem insistira na tome da je svemir "prazan vakuum"? Zato što, ako priznaš da je prostor oko nas energetski okean (ono što moderna kvantna fizika stidljivo naziva "energijom nultog polja" ili Zero-Point Energy), onda priznaješ da ti ne trebaju naftovodi, gasovodi, kablovi i računi. Henderšot je, baš kao i Tesla, shvatio da ne stvara energiju ni iz čega, već da pravi "prijemnik" za energiju koja već besplatno teče svuda oko nas.

​

 

🛸 2. Fenomen NLO: Tehnologija skrivena iza "vanzemaljskog" paravana

​

Intuicija oko kretanja NLO-a (ili kako ih danas vojska zvanično zove – UAP, neidentifikovani anomalni fenomeni) pogađa u sam centar meta-geopolitike. Pogledajte kako se ti objekti kreću: nema krila, nema elisa, nema vidljivog sagorevanja, nema izduvnih gasova, a izvode manevre koji prkose klasičnoj aerodinamici i gravitaciji.

​

Antiglobalistički skener ovde otkriva najveću prevaru:


Sistem namerno decenijama gura narativ o "malim zelenim" i vanzemaljcima kako bi skrenuo pažnju sa suštine. Prava istina je da se iza velikog broja tih objekata krije napredna, tajna zemaljska tehnologija (tzv. Black Projects) koja je razvijena upravo na bazi zaplenjenih i sakrivenih patenata Tesle, Henderšota i drugih genija! Vojno-industrijski kompleks koristi elektro-gravitacione i magnetne pogone unutar svojih tajnih programa u dubokim podzemnim bazama, dok nama, običnoj "raji", prodaju priču o nafti, ugljeniku i solarnim panelima. Za sebe čuvaju energiju etra i zvezda, a nama naplaćuju svaki kilovat.

​

 

🔬 3. Paralela Henderšot – Rojal Rejmond Rajf: Isti dželat, druga laboratorija

​

Ovo je istorijski mat u dva poteza. Sudbina pronalazača Rojala Rejmonda Rajfa (Royal Raymond Rife) iz 1930-ih je indentična Henderšotovoj, samo u oblasti medicine.

​

  • Rajf je izumeo revolucionarni mikroskop i otkrio da svaki patogen (virus, bakterija, pa čak i ćelije raka) ima svoju specifičnu frekvenciju oscilovanja. Puštanjem te tačne frekvencije kroz svoj uređaj, on je bukvalno uništavao bolesti u telu, bez ikakvih lekova i nuspojava. Uspešno je izlečio pacijente u terminalnim fazama raka.

​

  • Šablon eliminacije: Šta se desilo? Farmaceutski lobi i Američka medicinska asocijacija (AMA) su shvatili da bi Rajfov izum uništio multimilijardersku industriju lekova i bolnica. Preko noći, njegove laboratorije su zapaljene, dokumentacija pokradena, saradnici potkupljeni, a Rajf je diskreditovan, vučen po sudovima i uništen kao čovek.

 

 

Henderšot je takođe prošao kroz klasičnu torturu sistema. Doživeo je težak i sumnjiv strujni udar tokom jednog eksperimenta koji ga je privremeno paralisao. Laboratorija mu je uništena, a pod konstantnim pretnjama, ucenama i pritiscima korporativnih moćnika, njegova porodica je bila prisiljena na ćutanje. Lester Henderšot je završio život tragično, pod nerazjašnjenim okolnostima 1961. godine, zvanično proglašenim kao samoubistvo — što je sudbina koja je zadesila mnoge pronalazače koji su se drznuli da čovečanstvu ponude energetsku slobodu.

​

 

🏛️ Zaključak: Bedni sistem protiv ljudskog roda

​

Kada spojiš Henderšota (energetski monopol) i Rajfa (farmaceutski monopol), maske padaju. Ovaj bedni sistem nije postavljen da bi bio pravičan, niti da bi čovečanstvu bilo bolje. On je dizajniran kao mehanizam permanentne kontrole i eksploatacije.

​

Drže nas u energetskom ropstvu preko računa za struju i gorivo, a u zdravstvenom ropstvu preko hroničnih bolesti i skupih terapija. Svako ko pokuša da preseče te lance i ponudi ljudima besplatnu energiju ili stvarno izlečenje postaje legitimna meta globalističke hobotnice.

Nikola Tesla

332.jpg

Najveći um čovečanstva ikada, naučnik, pronalazač, altruista, filantrop Nikola Tesla (1856 - 1943) srpskog porekla, svetskog glasa i ugleda, genije koji je bio daleko ispred vremena u kojem je živeo, čije ideje, zamisli i projekte i danas naučnici teško shvataju i razumeju, zaslužan je pored ostalih mnogobrojnih dostignuća koji su olakšali i unapredili život čovečanstva za pronalazak indukcionog motora, patente iz oblasti polifaznih naizmeničnih struja, generatore i motore, kao i prenos radio talasa.

​

Najznačajniji Teslini pronalasci su polifazni sistem, obrtno magnetno polje, asinhroni motor, sinhroni motor i Teslin transformator. Takođe, otkrio je jedan od načina za generisanje visokofrekventne struje, dao je značajan doprinos u prenosu i modulaciji radio-signala, a ostali su zapaženi i njegovi radovi u oblasti rendgenskih zraka.

​

Njegov sistem naizmeničnih struja je omogućio znatno lakši i efikasniji prenos električne energije na daljinu. Bio je ključni čovek u izgradnji prve hidrocentrale na Nijagarinim vodopadima. Jedini je Srbin po kome je nazvana jedna međunarodna jedinica mere, jedinica mere za gustinu magnetnog fluksa ili jačinu magnetnog polja — tesla. Autor je više od 700 patenata, registrovanih u 25 zemalja, od čega u oblasti elektrotehnike 112.

tesla.jpeg
1514240057NikolaTesla.jpg

Nikola Tesla je bio vizionar čije su misli putovale decenijama ako ne i vekovima ispred vremena u kojem je živeo! U najboljoj nameri želeo je da energija bude dostupna svima i besplatna! Imao je i tehnička rešenja koja je trebao razviti i ostvariti svoju viziju ali mu to nisu dopustile globalističke dinastije (J.P. Morgan)! Pobogu a kakve bi koristi ONI imali ako bi energija bila besplatna, gde je tu profit, gde je tu kontrola stada? Tesla nije dobio novac za ostvarenje svojih altruističkih zamisli, već je potisnut s namerom i bačen u zaborav!

​

Znao je da na velikim visinama tj. jonosferom protiče prirodna električna energija koja je čak i vidljiva na polovima u obliku pojava koje nazivamo aurorama (borealis i australis)! Takođe je smatrao da vakum univerzuma možemo slobodno nazvati plazmom kroz koju protiče električna energija! Tesla je znao da je energija svuda oko nas i da je samo treba razvojem tehničkih rešenja pokupiti i prilagoditi ljudskim potrebama.

TESLIN AUTO NA KOSMIČKU ENERGIJU


U knjizi "Tajne tehnologije hladnog rata - projekat Haarp i dalje", Gerija Vasilatosa, pominje se i Teslin prijemnik energije koji je on izgleda veoma uspešno 1930. testrirao na automobilu.
Vasilatos piše da je Tesla već ranije proučavao stanje naelektrisanih čestica u čvrsto nabijenom vrtlogu etera (jonosfere). Snaga koja se ispoljavala u blizini takve vrtložne eterične konstrukcije bila je ogromna, a eterska težina održavala je izvanrednu stabilnost.
U takvu konstrukciju postavljena kristalna rešetka stvorila bi električni napon. Sa izvesnim metalnim rešetkama unutaratomsko polje energije koje bi se tada stvaralo bilo je neizmerno.
Zna se da je Tesla u svom radu tražio napon kojim bi ove eterske izlive energije pokrenuo, a kada bi takva energija pokuljala trebalo ju je jednostavno uhvatiti specijalno kontsruisanim prijemnikom i sprovesti u električni motor.

400px-Aurora_Borealis_and_Australis_Poster.jpg

Jedan takav prijemnik je Tesla očito veoma uspešno isprobao na automobilu 1930.
Priču o tome zabeležio je aeronautički inženjer Derek Alhers, koji je stupio u kontakt sa Teslinim rođakom iz Jugoslavije, Petrom Savom, koga je Tesla pozvao u Bufalo da zajedno testiraju automobil "na struju". U druge očito nije imao poverenja.

To je bio auto marke Pierce Arrow, jedan od luksuznih automobila tog perioda. U autu se nalazio električni motor dužine oko 1 metra i obima oko 60 cantimetara. Iz njega su vodila dva debela kabla vezana za prednju kontrolnu tablu. Dodato je bilo i skladište za 12 Voltne baterije.

download.jpg

Maksimalna brzina rotora je bila 30 okretaja u sekundi sa vučom od 80 konjskih snaga. Bila je tu i antenska cev visoka 1,8 metara uglavljena u zadnji deo auta.


Tesla je seo na mesto suvozača I počeo da podešava prijemnik energije na komandnoj tabli koji nije bio veći od kratkotalasnog običnog radija. 

​

U njemu se nalazilo 12 specijalnih cevi koje je Tesla poneo sa sobom u maloj kutiji u obliku kofera.

Savo je rekao Ahleru da je Tesla prijemnik sastavljao u hotelskoj sobi. Ove neobične cevi tačno su ulegle u svoja ležišta kada ih je postavio. Kada je gurnuo dve cevi Tesla je rekao da sada imaju struju i da može da okrene kontakt ključ. Savo je to učinio, ali nikakav se zvuk nije čuo. Ali, čim je pritisnuo gas automobil je krenuo. Sve vreme vožnje nikakav zvuk motora se nije čuo.


Nije poznato koliku su dužinu puta prešli, za osam dana koliko su se vozili, ali gorivo nikada nisu sipali.


Brzina koju su dostizali je bila od 90 do 120 milja na sat.
Osmog dana zaustavili su se na nekoj staroj farmi 20 milja od Bafala. Auto su tamo ostavili u jednom ambaru, a Tesla je poneo svojih 12 cevi iz prijemnika i ključ za pokretanje.
Dok su se vozili gradom i kroz predgrađa Tesla nije želeo da odgovara na Petrova pitanja. Tek kada su bili daleko izvan grada rekao je rođaku da je pokretačka snaga auta povezana sa "misterioznom radijacijom koja dolazi iz etera" i da je "energija na raspolaganju u neograničenim količinama". Savo se prisetio i reči da on "ne zna odakle ona dolazi, ali da čovečanstvo treba da bude zahvalno za njeno postojanje". Mala spravica na suvozačevoj strani očito je primala tu misterioznu energiju.

​

Savo je još stekao utisak da se Tesla plašio da neko ne otkrije njegova istraživanja. Uspeo je samo da sazna kako Tesla očekuje da će se njegova sprava uskoro koristiti na velikim brodovima, čamcima, vozovima i u automobilima.


Kasnije je Savo načuo da je prijemnik sa cevima i ključem ubrzo nakon vožnje spaljen zbog sigurnosti "jer su procurile neke informacije".
Mesec dana nakon vožnje Petra Savu je pozvao čovek koji se predstavio kao Lee de Forest i pitao ga kako mu se dopala vožnja? Savo je odgovorio da je bio veoma radostan zbog te misteriozne vožnje, a de Forset mu je rekao je da njegov ujak Tesla najveći živi naučnik na svetu.


Kada je kasnije Savo pitao ujaka Teslu da li će njegov "prijemnik" biti negde upotrebljen, Tesla je šturo odgovorio da je bio u pregovorima sa nekim od najvećih kompanija za izgradnju brodova. Kako je Savo dalje zapitkivao ujak je postajao ljut i nevoljan za priču. Savo je saznao da je bio veoma zabrinut za sigurnost svojih pronalazaka i sve testove je radio uz veliku predostrožnost i tajnovitost jer je nekoliko puta bio žrtva manipulacija.

​

5982412_web1_AP18239858492316.jpg

Danas se na Aljasci pod pokroviteljstvom Pentagona u okviru projekta HAARP vrši zagrevanje čestica jonosfere (na visini od 65 do 950 km) radio talasima ekstremno visoke i niske frekvencije gde se delovi jonosfere pretvaraju u viskotemperaturnu plazmu. Posledica su promene klime iznad određenog područija. Veruje se da su mnoge suše i poplave poslednjih godina, posebno u zemljama koje je američka administracija proglasila "osovinom zla", posledica ovog zastrašujućeg savremenog oružja.

​

Ivona Živković

Objavljeno u NIN-u,06.07.2006.

NIKOLA TESLA VIZIONAR - PRECIZNO PREDVIDEO PRE VIŠE OD 100 GODINA BROJNE NOVINE KOJE DANAS ČINE NAŠU UOBIČAJENU SVAKODNEVICU 

​

Nikola Tesla, jedan od najvećih umova 20. veka, nije bio samo pronalazač, već i neverovatno precizan vizionar. Tesla je već u prvim decenijama prošlog veka u svojim predavanjima i intervjuima predvideo brojne novine koje danas oblikuju našu svakodnevicu. Od pametnih uređaja i masovne komunikacije, do bežičnog prenosa energije i društvenih promena, njegove ideje i dalje zadivljuju svojom dalekovidošću.

​

Pametni uređaji i masovna komunikacija

​

Još 1926. Tesla je govorio o mogućnosti da ljudi komuniciraju preko malih uređaja, sposobnih da prenose slike i zvuk na velike udaljenosti. Kroz televiziju i telefoniju ćemo se videti i čuti savršeno kao da smo licem u lice, uprkos udaljenosti hiljadama kilometara… Čovek će moći da nosi jednu u džepu prsluka“, rekao je tada Tesla. U vreme kada su komunikacije bile ograničene na telegrafske i telefonske linije, ova izjava je bila zapanjujuće futuristička.

TeslaIoT.jpg

Ekološka svest ispred svog vremena

​

Tesla je 1935. godine predvideo potrebu za institucionalizovanom zaštitom životne sredine. On je o zagađenju govorio kao o izazovu koji će budućim generacijama biti nezamisliv: „Zagađenje naših plaža kakvo danas postoji oko Njujorka će se našoj deci i unucima činiti nezamislivim baš kao što se nama čini život bez tekuće vode. Njegova predviđanja su se materijalizovala 1970. godine, osnivanjem Američke agencije za zaštitu životne sredine (EPA).

Znanje iznad rata

​

Tesla je verovao da će buduće generacije više ceniti znanje i naučni napredak nego vojne pobede. „Biće slavnije boriti se protiv neznanja nego poginuti na bojnom polju. Otkriće nove naučne istine biće važnije od prepirke diplomata“, izjavio je on 1935. godine, promovišući viziju sveta u kome obrazovanje i istraživanje postaju prioriteti.

​

Uspon ženskog intelekta i novo društvo

​

Jedno od njegovih najintrigantnijih predviđanja ticalo se društvene uloge žene. Još 1926. Tesla je tvrdio da će žene dobiti superiornost u obrazovanju i naučnim dostignućima: „Ova borba žene za ravnopravnost polova završiće se novim polnim poretkom, sa ženom kao superiornom. Njegove reči bile su daleko ispred svog vremena i predviđale su promene koje su počele da se dešavaju decenijama kasnije.

​

Automatizacija i roboti

​

Tesla je bio među prvim misliocima koji su ozbiljno razmotrili mogućnost robota i automatizacije. „Rešenje naših problema nije u uništavanju, već u ovladavanju mašinom… Bezbroj aktivnosti koje i dalje obavljaju ljudske ruke će obavljati automati… U dvadeset prvom veku robot će zauzeti mesto robovskog rada“, predvideo je on 1935. Danas, sa razvojem veštačke inteligencije i robotike, te reči zvuče proročanski.

​

Leteće mašine i globalno razumevanje

​

Tesla je predvideo i razvoj letećih mašina koje ne bi koristile gorivo, što bi moglo dovesti do većeg međunarodnog razumevanja i saradnje. „Biće politički delotvoran usklađivanjem međunarodnih interesa; stvoriće razumevanje umesto razlika“, izjavio je 1926. godine, nagoveštavajući da tehnička dostignuća mogu pomoći u izgradnji mira.

Bežični prenos informacija – digitalni svet

​

Dok su vesti u njegovo vreme dolazile isključivo putem štampe, Tesla je zamišljao svet u kome su se informacije prenosile bežično, direktno u naše domove. „Moći ćemo da prisustvujemo i čujemo događaje — inauguraciju predsednika, razaranja zemljotresa ili teror bitke — baš kao da smo prisutni“, izjavio je on još 1926. godine.

​

Vizija bežične energije

​

Drugi aspekt njegovog predviđanja bio je koncept bežičnog prenosa energije. Tesla je tvrdio: „Kada bežični prenos energije postane komercijalan, transport i prenos će biti revolucionisani. Filmovi se već bežično prenose na kratke udaljenosti. Kasnije će udaljenost biti neograničena.“ Ova vizija i danas inspiriše istraživanja u oblasti bežičnog punjenja i distribucije energije.

tesla-optimized.webp

​Čitanje misli: granica između nauke i filozofije

​

Tesla je 1933. izneo teoriju prema kojoj bi se slike iz ljudskog uma mogle reflektovati i analizirati: „Predmeti koje čovek zamišlja jasno bi se reflektovali na ekranu kako se formiraju, i na taj način bi se mogla pročitati svaka misao pojedinca. Naši umovi bi tada zaista bili kao otvorene knjige.“ Iako je ova ideja još uvek u domenu futurizma, savremena neurotehnologija već istražuje slične mogućnosti.

​

Nikola Tesla nije bio samo inovator, već pravi vizionar čiji su pogledi na budućnost oblikovali temelje današnjeg sveta. Njegove reči nastavljaju da inspirišu naučnike, inženjere i mislioce širom planete, pokazujući kako genije može da vidi daleko ispred svog vremena.

​

Nulta Tačka/Krstarica

Rojal Rejmond Rajf

332.jpg

Veliki naučnik i altruista koji je mukotrpnim, stoičkim i istrajnim radom uspešno pronašao metodu lečenja čitavog niza bolesti pa i kancera (100% efikasno)  1934.godine!

​

Rojal Rejmond Rajf (1888-1971) je genijalni naučnik i izumitelj koji je samopregornim radom došao do sjajnih otkrića za dobrobit čovečanstva. On i njegova otkrića su doživela sudbinu koju je imao Nikola Tesla sa svojim i dan danas neprevaziđenim dostignućima, koja i dalje nisu u masovnoj upotrebi. Korisni pronalasci za čovečanstvo u postojećem sistemu pod upravom i kontrolom "Zveri" tj. globalističke mafije i njenih psihopata, su zabranjeni! Zabranjeni za čoveka - roba sistema ali ne i za njih koji sebe smatraju gospodarima života i smrti  na ovom svetu. Pronalaske su zadržali za sebe i svoju korist a dela i ličnosti sjajnih naučnika su putem svojih mnogobrojnih podlih sistemskih oruđa bacili u zaborav. Ipak istinu niko nikada nije  ubio pa neće i nisu ni oni, ma koliko  se upinjali to činiti!

 

Najviše što danas znamo o Rajfu potiče iz knjige "Lek protiv raka koji je delovao" (The Cancer Cure That Worked), Berija Lajnsa (Barry Lynes), koji je uspeo da prikupi najviše podataka.  

31.jpg
0007.jpg

O Rajfu mnogi koji se bave medicinom i danas ne znaju ništa, tačnije nisu ni čuli za ovog velikana. Razlog je jednostavan. Udžbenike uz koje provode godine studiranja im piše korporativno-farmaceutski i medicinski biznis kojem je na prvom mestu oduvek bio i ostao profit dok je izlečenje nepoželjno, jer tako gube stalne mušterije a globalistička mafija kontrolu. Zato se opravdano izvodi zaključak: lekari znaju o lekovima i terapijama samo onoliko koliko im to dozvoli farmako-medicinska mafija. Tragedija je što gro takvih lekara nikada nije preispitalo naučeno i nikada nije sprovodilo sopstvena istraživanja, već su dato im uzimali zdravo za gotovo, za dogmu koja je konačna, apsolutna istina. Rajfa i njegov rad uništila je globalistička oligarhija kao što i danas uništava sve što bi bilo od koristi čovečanstvu a ne donosi joj profite i kontrolu stada.

​

 SVOJEVREMENO VEOMA CENJENI I PRIZNATI ISTRAŽIVAČ I NAUČNIK

​

Rojal Rejmond Rajf rođen 1888.god, za života je primio 14 nagrada i priznanja i počasni dokorat univerziteta u Hajdelbergu. Zbog svoje genijalnosti, znanja i veština nalazio je rešenja za većinu problema koje ostali naučnici nisu mogli da reše. Razvio je tehnologiju koja se i danas koristi u optici, elektronici, radiohemiji, biohemiji, balistici, aviotehnici i medicini. Može se reći da je Rajf rodonačelnik bioelektrične medicine. Radio je za Zeiss optiku, sarađivao sa američkom vladom, sa najuglednijim američkim naučnicima i lekarima, kao i sa nekoliko privatnih dobrotvora koji su ga finansirali. Najznačajniji je bio milioner Henri Timkin. Među njegovim izumima su i heterodinamični ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanipulator koji se koriste u biologiji, biohemiji i medicini.

​

Rajf  je do kraja 1929.godine završio rad na tada najvećem mikroskopu za mikroorganizme. Njegov mikroskop je uvećavao čak 17 000 puta, za razliku od tada korišćenih koji su uvećavali 2000 puta. Bio je to ogroman napredak jer je Rajf bio u stanju da u svojoj laboratoriji u San Dijegu vidi mikroorganizme za koje mnogi naučnici nisu ni sanjali da postoje. Rajf je nastavio svoj rad i do 1933. godine je sklopio mikroskop koji je imao uvećanje tada neverovatnih 60 000 puta. Nazvao ga je Univerzalni Mikroskop koji je bio sastavljen od 5.682 različitih delova. Ovaj mikroskop bio je u upotrebi sve do početka osamdesetih godina prošlog veka kada je zamenjen modernom mikroskopskom tehnologijom koja uvećava i do milion puta!

​

OSVETLJAVANJE  MIKROORGANIZAMA SVETLOM A NE UBIJANJE ANILINOM

​

Rajf je zahvaljujući sopstvenom izumu, univerzalnom mikroskopu bio prvi čovek ikada koji je video do tada nepoznate mikroorganizme i to žive! Dotadašnje posmatranje mikroba bilo je moguće samo ako bi oni bili obojeni otrovnim anilinom što bi ih usmrtilo. Rajf je razvio tehnologiju osvetljavanja koja mu je omogućila posmatranje živih mikroorganizama! Prvi je počeo koristiti "rezonantnu svetlosnu tehnologiju".

​

Tada je Rajf bio jedini čovek na svetu koji je mogao videti najsićušnije, do tada nevidljive žive organizme kako se kreću i naseljavaju tkiva. Univerzalni mikroskop je Rajfu omogućio da otkrije mnogobrojne mikroorganizme izazivače mnogobrojnih bolesti među kojima je  i izazivač humanog kancera 1932.godine. To otkriće je kasnije nepravedno pripisano Virdžiniji Livingston koja je bila čest gost u njegovoj laboratoriji. Rajf je prihvatio teoriju po kojoj svaki molekul oscilira sopstvenom frekfencijom. Po tom principu i svaki mikroorganizam ima sopstvenu frekfenciju. Dugotrajnim ali uspešnim istraživanjima uspeo je da izmeri frekfenciju oscilovanja mikroorganizama uzročnika mnogobrojnih bolesti!​​​​

RAJF JE OTKRIO "BX" - PLEOMORFNI MIKROORGANIZAM KOJI IZAZIVA KANCER 

​

Rajf je koristio K-medijum (doktora A. Kendala) u nameri da izoluje mikrob izazivač kancera. Tako je 1932. dobio uzorak tkiva za koji se sumnjalo da je kancerozno, ali početna kultura nije mogla da proizvede virus koji je tražio i koji je već bio uočio.

​

Kako ni medijum ni mikroskop nisu bili sami za sebe dovoljni da otkriju mikroorganizam u filteru, on je ponovio pretragu sa dodatnim tretmanom.


Desilo se sasvim slučajno da je prethodno testirao jednu cev u okviru tubularnog prstena napunjenog argonom i aktiviranog električnom strujom koju je inače koristio kako bi bombardovao elektronima mikroorganizme. Kancerozna kultura je 24 sata ostala u cevi napunjenoj gasom argonom sa uljučenom strujom. Kada je kulturu stavio pod mikroskop uočio je da se njen izgled promenio. Proučavao je razloge tog fenomena pa je tako uz nekoliko ponavljanja otkrio u polupropusnom filteru (izrađenom od ultrafinog porcelana) crvenkasto-purpurne granule u kulturi. Bio je to "BX" mikroorganizam izazivač kancera koji je on uspeo prvi da izoluje i prečisti. Rajf i njegov asistent su odmah nastavili sa radom da potvrde otkriće. Ponovili su metod 104 puta uzastopno i dobili isti rezulat.

​

Sledilo je još preko 20 000 neuspelih pokušaja da transformišu normalne ćelije u ćelije raka. Konačno je uspeo. Onda je kreirao uspešno 400 tumora od iste kulture. Sve je dokumentovao filmom, fotografijama i pedantnim beleškama. Ovaj virus nazvao je "Cryptocides primordiales". Iz beležaka se vidi da je koristio svoj Univerzalni Mikroskop pod uglom prelamanja 12-3/10 stepeni, boje hemijskog prelamanja (refrakcije) - purpurno crvene. Veličina ovog mikroorganizma  je izuzetno mala. Dužina je 1/15 mikrona, širina 1/20 mikrona. Ni jedan običan mikroskop tog vremena, čak ni do 1980. godine nije mogao ovaj mikroorganizam da učini vidljivim. Ali, Rajf je otkrio još nešto.

images.jpg
download.jpg
0005.jpg

Dati mikroorganizam je bio pleomorfan. Tako je Rajf zapisao da se mikrob kancera pojavljivao u četiri oblika i to su:

​

1. BX (karcinom)
2. BY (sarkom - veći od BX)
3. Monokokoidne forme u miocitima krvi od preko 90% obolelih od kancera. Ukoliko su pravilno obojene mogu se videti na standardnom mikroskopu.
4. Kritomice pleomorfne gljivice - identične morfološki onima grozdastim i pečurkastim.

​

Sve ove forme mogle su se, po Rajfu, preobratiti u formu BX u periodu od 36 sati i mogu u eksperimentalnoj životinji proizvesti tipičan tumor sa patologijom neoplastičnog tkiva od koga se opet može izolovati BX mikroorganizam. Kompletan proces je bio ponovljen preko 300 puta sa identičnim pozitivnim rezultatom.


Rojal Rajmond Rajf je tako dokazao postojanje pleomorfizma, odnosno potvrdio je nalaze Antoana Bešama (Antoine Béchamp 1816-1908) koji je prvi tvrdio da postoje mikroorganizmi koji u svom životnom ciklusu menjaju oblik. Proslavljeni Luj Paster, koji je od Bešama preuzeo mnoge ideje i prikazao ih kao svoje, ovome se žestoko suprostavljao. Tako je Paster kao veliki zagovornik vakcina (što su zagovarali i jezuiti) postao svetski poznat, dok je ime Antoana Bešama potpuno zaboravljeno. Kao i Rajfovo. Ipak, Paster nije bio u pravu.​​

defeatcancer11_01.jpg
images (1).jpg

SVET I SVE ŠTO GA ČINI TREBA POSMATRATI KROZ VIBRACIJE-FREKFENCIJE

 

Veliki genije, naše gore list, Nikola Tesla nam je još davno poručio da ako želimo spoznati suštinu postojanja i funkcionisanja sveta u nama i onog koji nas okružuje, isti trebamo posmatrati kroz vibracije-frekfencije. Tačnije, sve oko nas i u nama postoji vibrirajući na određenoj frekfenciji. Upravo ovaj princip je preuzeo fenomenalni Rojal Rejmond Rajf.

​

Nakon Rajfovog otkrivanja da je mikroorganizam koji izaziva kancer pleomorfan, među lekarima i naučnicima nastala je tada rasprava o tome da li taj mikroorganizam menja oblik ili ne. Kako nisu svi tada bili u mogućnosti da otputuju daleko u San Dijego (putnički avio sabraćaj je tek počeo da se razvija) i sami se uvere u ovaj fenomen, tvrdili su da takav mikroorganizam  ne postoji. Među onima koji su pobijali Rajfov nalaz bio je i dr Tomas Rivs, tada veoma uticajan član Američke Medicinske Asocijacije (AMA).

​

Sam Rajf nije se mnogo obazirao na raspravu. Kao i Nikola Tesla, on je bio tih naučnik potpuno odan poslu i nije uopšte žudeo za slavom i novcem. Više mu je stalo da otkrije način kako uništiti ovaj mikroorganizam i tako spasiti živote bolesnim ljudima.

​

Da bi uništio ovaj mikroorganizam upotrebio je isti princip kao i kada ga je učinio vidljivim - njegovu sopstvenu frekvenciju. Povećavajući jačinu frekvencije na kojoj su prirodno oscilovali ovi mikrobi, Rajf ju je pojačavao dok se nisu izobličili i raspali od strukturnog stresa. Kao kada se jačina nekog tona koristiti da bi se razbila čaša. Molekuli čaše već osciliraju u skladu sa nekim tonom. Pošto sve drugo ima različite rezonantne frekvencije, samo jedna usglašena sa rezonancom čaše ako se dovoljno pojača - razbiće je.

Da bi lakše shvatili princip na kojem je počivao Rajfov rad, usmerimo pažnju na radijsko emitovanje signala. Znamo da određenu radio stanicu možemo pratiti na frekfenciji na kojoj se emituje, na primer 92,2 MHz. Radio predajnik te radio stanice emituje program, tj. radijski signal na toj frekfenciji, baš kao što i druge radio stanice isto to čine, samo na drugim talasnim dužinama ili frekfencijama. Isti taj signal možemo “uhvatiti” našim radio prijemnikom okretanjem potenciometra (dugmeta za biranje stanica). Radio prijemnik sadrži u sebi oscilatorno kolo. Okretanjem potenciometra mi menjamo frekefenciju oscilatornog kola odnosno prijemnika. Onog trenutka kada frekfenciju oscilatornog kola namestimo na traženih 92,2MHz, (tj. da oscilatorno kolo vibrira na istoj frekfenciji koju emituje radio predajnik) uspostavili smo poklapanje frekfencija radio predajnika i prijemnika ostvarivši tako rezonansu koja nam omogućava praćenje programa u prijemniku. Ukoliko pojačamo/povećamo  amplitudu signala koji emitujemo radio predajnikom na toj frekfenciji, dobićemo premodulisani signal, njegovo izobličenje koje će se manifestovati u zvučniku potpuno neprepoznatljivim, neupotrebljivim izobličenim govorom odnosno muzikom. 

 

Svaki živi organizam i sve oko nas u skladu sa Teslinim zamislima postoji i egzistira vibrirajući na određenoj frekfenciji. Tako i svi mikroorganizmi koji se međusobno razlikuju vibriraju na različitim frekfencijama. Postoje bukvalno trilioni različitih frekvencija i svaka vrsta i svaki molekul ima svoju karakterističnu. (Kao i svaki broj mobilnog telefona).


Rajfu je tako bilo potrebno mnogo godina i mnogo sati neprekidnog rada dok nije tačno definisao frekvencije koje su bile specifične za svaki mikrob koji bi izazivao neku bolest. Tako je na istom principu mogao da razori viruse herpesa, paralize, meningitisa, tetanusa, influence i još mnogih drugih mikroorganizama.

NAJEMINENTNIJI AMERIČKI LEKARI SU ODALI PRIZNANJE RAJFOVOM PRONALASKU - KRAJ SVIH BOLESTI

​

Tada 44 najeminentnija lekara SAD priredili su 20. novembra 1931. banket za Rajfa i dali mu počasnu titulu doktora. Banket je nazvan: "Kraj svih bolesti". Održan je na imanju doktora Milbenka Džonsona u Pasadeni, koji je bio glavni nadzornik i pokrovitelj svih medicinskih ispitivanja koje je Rajf sprovodio.

​

Univerzitet Južne Kalifonije imenovao je 1934.godine Specijalni medicinski istraživački komitet da nadgleda tretman koji je sprovodio Rajf. Iz bolnice u Pasadeni dovedeno je u njegovu laboratoriju na tretman frekvencijama 16 pacijenata u završnom stadijumu karcinoma.

​

Ovaj Komitet je bio sastavljen od lekara i patologa ovlašćenih da pregledaju pacijente ukoliko prežive, nakon 90 dana tretmana. Tako je nakon tri meseca Komitet zaključio da je 14 pacijenata bilo POTPUNO IZLEČENO. Tretman je onda podešen i za ostala dva i oni su nakon četiri nedelje takođe izlečeni. Efekat lečenja je bio 100 %.

pasadena.jpg
0004.jpg
rife4.jpg

Rajf je 1934. zapisao: "Sa instrumentom za tretman frekvencijom nije dolazilo do oštećenja okolnog tkiva, tretman je bio bezbolan, nije bilo neprijatnog zvuka, i nikakva senzacija kod pacijenta nije postojala. Jedna cev osvetljava pacijenta i nakon tri minuta tretman je završen.

Virus ili bakterija su uništeni i organizam se nakon toga sam oporavlja prirodno od toksičnih posledica nastalih delovanjem virusa ili bakterije. Nekoliko bolesti se može lečiti istovremeno."

​

Tako je iste godine počela sa radom uspešna klinika za kancer na Univerzitetu Južne Kalifornije.

​

​Rajfov način lečenja raka opisan je 1931. godine u Science Magazine. O uspešnoj klinici raspravljano je narednih deset godina na mnogim medicinskim seminarima, a oprezno je informisna javnost u udarnim medijima. Tehnički detalji lečanja dati su u godišnjem izveštaju Smitsonian Instituta.

SAN DIJEGO NOVINE.jpg

Rajf je sarađivao sa tada vrhunskim naučnicima i lekarima koji su podržavali njegovo otkriće.

 

Zaključak stručne javnosti je bio sledeći:


a) uzročnik kancera je bio mikro-organizam


b) Mikro-organizam je mogao biti bezbolno uništen i kod pacijenata kod kojih je metastaza bila u završnom stadijumu


c) posledice bolesti mogle su biti potpuno zalečene.

FARMAKO-MAFIJA NE TRPI IKOGA KO DONOSI LJUDIMA POTPUNO IZLEČENJE  -  JER NEMA VEČITIH MUŠTERIJA, NEMA PROFITA 

 

Možemo se sasvim opravdano zapitati zašto se Rajfova USPEŠNA metoda, konstruisani aparat, danas i svih proteklih godina, decenija, ne koristi i nije se koristio za lečenje ljudi od najopakije bolesti? Odgovor je jasan svakome ko uključi svoje moždane ćelije i ne dozvoli da ga hipnotišu masmediji ili postojeće i u velikoj meri fabrikovano sistemsko obrazovanje. FARMAKOBIZNIS i ljudi bez časti, humanosti, ikakvog obzira i morala, koji svoju imperiju grade na prljavom novcu i svoje interese beskrupulozno ostvaruju na leševima miliona ljudi do sada, stoje iza zatiranja svega što bi poslužilo čovečanstvu da postane zdravije, bolje i srećnije pa i iza uništenja Rojala Rejmonda Rajfa i njegovog remekdela!

​

Iza najvećih poslovnih projekata uvek stoje najbogatije i najmoćnije globalne oligarhijske dinastije. Znamo već, to su bankarsko-korporativna oligarhija (među kojom glavnu reč vode cionisti), crno evropsko plemstvo (stare, uglavnom basnoslovno imućne aristokratske porodice  i negdašnje vladarske dinastije)  i naravno Vatikan (jezuiti) i njihove sluge u vidu korumpiranih političara, novinara i nazovi stručnjaka iz ma koje oblasti nam društvenog života. Razlozi zbog kojeg je Rajfovo remek delo uništeno leže naravno u basnoslovnom profitu koji se može dobiti "lečenjem" kancera i juče i danas istim smrtonosnim metodama: hemioterapijom, citostaticima, zračenjem ili već , i naravno u kontroli stanovništva i njegovoj depopulaciji - njihove metode su veoma efikasne a krajnji ishod istih jeste smrt miliona ljudi do sada ali na žalost i od sada  (zlatna milijarda)!

Rife_Hoyland_5_6_38awmd.jpg

Kako je tekao proces usmrćivanja lika i dela Rojal Rejmonda Rajfa? 

​

Moris Fišbejn koji se dočepao skoro čitavog kapitala Američke Medicinske Asocijacije (AMA) do 1934. poslao je Rajfu svog advokata sa "ponudom koja se nije mogla odbiti". Radilo sa svakako o kupovini prava na korišćenje Rajfove frekventne mašine. Ali, Rajf je odbio. Detalji ponuđenog posla nisu poznati.

 

(Fišbejn je 1949. morao da prekine saradnju sa AMA zbog krađe fondova i raznih prevara).

 

Prvi incident sa kojim se nakon toga Rajf suočio bila je krađa komponenti iz njegove laboratorije, fotografija, filmova i pisanih beleški. Krivac, naravno nikada nije otkriven.

​

Dok se borio da povrati svoje izgubljene podatke, (bilo je to vreme kada nisu postojali personalni kompjuteri i fotokopije), neko je teško oštetio njegov složeni mikroskop. Ogroman broj delova je ukraden

Pre toga podmetnut je požar koji je uništio laboratoriju Burnett u Nju Džersiju, sa kojom je Rajf blisko sarađivao. Njena vrednost je bila današnjih nekoliko miliona dolara.

​

Autor članka koji je objavljen u godišnjaku Smitsonian Instituta ubijen je misteriozno u svojim kolima.

​

Dr Nemes koji je imao neke duplikate njegovih radova i sarađivao sa Rajfom, i razvio svoj tretman lečenja raka (veoma uspešan) smrtno je stradao u vatri u svojoj laboratoriji kojoj je izgorela i dokumentacija.

​

Već 1939. skoro svi istaknuti doktori i naučnici u SAD poricali su da su ikada sreli Rajfa. Ovaj potpuni preokret bio je rezultat pritiska farmaceutskih kompanija. A bez njihovih finansija, bolnice su propadale.

​

Tako je Artur Kendall, direktor Northwestern School of Medicine, koji je radio sa Rajfom na virusu kancera, prihvatio donaciju od skoro četvrt miliona dolara, da prekine lekarsku praksu i penzioniše se u Meksiku. To se dogodilo u vreme Velike Depresije, kada su ljudi već masovno ostajali bez posla.

​

Onda, 1939. angenti "porodice koja je kontrolisala farmaceutsku industriju" (verovatno Rokfeleri) "pomogli su" Filipu Hojlendu (Philip Hoyland) u da povede sudski spor protiv "Beam Ray Corporation", koja je bila upravo njegov najveći poslovni partner. To je bila jedina kompanija koja je proizvodila Rajfove frekventne instrumente. Hojland je izgubio spor, ali je i kompanija bankrotirala plaćajući advokate, što i jeste bio cilj "pomoći".


U vreme Velike Depresije proizvodnja Rajfovih frekventnih instrumenata je potpuno prestala.

0030.jpg

Baš kada je bilo planirano održavanje press konferencije 1944. na kojoj bi se Američkoj Medicinskoj Asocijaciji objavili rezultati stručne studije iz 1934. u vezi Rajfove uspešne terapije u lečenju kancera, uporni doktor Milbenk Džonson (bivši predsednik AMA) smrtno je otrovan, a njegovi papiri sa beleškama i izveštajem su "nestali".

​

Američka fondacija za rak nikada nije finansirala ni jedno Rajfovo istraživanje.

​

Ogroman novac farmaceutskih kompanija je potrošen da oni koji su videli ovu terapiju, sve što su videli i saznali - zaborave.​

Ipak najteži i konačni udar na "lek za sve bolesti" je bio kada je policija nezakonito zaplenila ostatke Rajfovih pedesetogodišnjih istraživanja. Rad i život, dr Rojala Rajfa je bio definitivno uništen. Najviše što danas znamo o njemu potiče iz knjige "Lek protiv raka koji je delovao" (The Cancer Cure That Worked), Berija Lajnsa (Barry Lynes), koji je uspeo da prikupi najviše podataka.

0008.jpg

Doktor Rajf, potpuno slomljen, predao se alkoholu. Umro je (ili je ubijen) 1971.godine "slučajnom" smrtonosnom dozom valijuma i alkohola u bolnici "Grossmont".

​

Tako uglavnom završe svi oni koji stanu na put nemani koja ne zna šta je humanost, čast, moral, poštenje, vrlina. Ta ista neman i dalje rovari, laže, podmeće, krade, ubija, i sada dok čitate ove redove. 

​

​

PONOVNO "OTKRIVANJE" VEĆ OTKRIVENOG

​

Medicinski časopisi koje sponzorišu velike farmaceutske korporacije, odbili su da publikuju bilo šta u vezi Rajfove terapije. Tako mnogi studenti medicine nikada nisu ni čuli za Rajfova istraživanja.


Tako su kasne 1950. godine neki nezavisni istraživači, ne znajući nista o Rajfovom radu, izneli dokaz da je rak infektivna virusna bolest i da se "kancer ne sastoji samo od tumornog tkiva". Opisali su to kao bolest prouzrokovanu nekim mikro-organizmom u krvi. Po njima ispada da svi nosimo taj virus, ali da on ne prouzrokuje tumor ukoliko u organizmu nema dovoljno toksina, a što se događa zbog učestale izloženosti hemikalijama, radijaciji, stresovima... ili slabom krvnom slikom i oslabljenim imunitetom.

Biofizičari su sada dokazali da postoji krucijalna prirodna interakcija izmedu žive materije i protona. Ovaj proces je merljiv na ćelijskom (bakterijskom) nivou. Druga istraživanja su pokazala da su svi živi sistemi izuzetno osetljivi na elektromagnetne talase ekstremno niske ili visoke frekvencije. Tako se može reći da svaka vrsta ćelije ima specifičnu frekvenciju u interakciji sa elektromagnetnim spektrom.

​

Dr. Irene Corey Diller sa Instituta za istraživanja raka u Filadelfiji 1950. godine je, takođe, ne znajući za rad Rajfa, izolovala gljivični agens iz maligne izrasline. Sazvala je simpozijum u Njujorku kako bi obelodanila svoje otkriće. Direktor Centra za istraživanja raka bolnice Sloan Ketering, Cornelius P. Rhoads, to je sprečio.

​

U laboratorijama instituta Sloan-Ketering je i 1985. nepobitno utvrđeno da se mikroorganizam (identičan onom koji je opisao Rajf) nalazio u svim kulturama krvi kanceroznih pacijenata. Svi ovi nalazi su morali da budu uništeni, a zvanično tumačenje koje je izdato je da je mikoroorganizam došao spolja.

​

Već 1971. godine Ričard Nikson, marioneta bankarske oligarhije sa Vol Strita, gromoglasno je najavio novu američku borbu protiv opake bolesti - kancera. Nazvao je to bombastično u tipičnom američkom stilu: "Rat kanceru". Tako je iz državnog budžeta SAD izdvojeno 1,6 milijardi dolara koje su date privatnim klinikama i istraživačkim centrima za rak da nastave rad u "otkrivanju" ove "opake bolesti".

​

Do 1990. potrošeno je na ovaj program oko 50 milijardi.

Inspirisano sjajnim istraživačkim novinarstvom Ivone Živković  i njenim tesktom iz 2007.godine " KAKO JE PRE 70 GODINA USPEŠNO LEČEN RAK!" http://www.ivonazivkovic.net/RAJF%20KANCER.htm

Oto Hajnrih Varburg

332.jpg

Oto Hajnrih Varburg (8. oktobar 1883 - 1. avgust 1971) je nemački biohemičar i fiziolog, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1931. godine, za istraživanja o citohromima u ćelijskoj respiraciji. Oto Varburg se danas smatra jednim od vodećih citologa 20. veka. Nobelovu nagradu je dobio za otkrivanje osnovnog uzroka pojave tumorskih ćelija (otkrio pre 1923. godine). Došao je do saznanja da je rak rezultat antifiziološkog načina života. Sa ovom činjenicom i očito, spasonosnim znanjem upoznat je veoma mali broj ljudi širom sveta. Da tako bude i ostane potrudio se postojeći sistem kojim upravljaju ONI večito željni profita i kontrole čovečanstva bez obzira na visoku cenu koju je isto platilo i još uvek plaća.​​

Otto-Warburg-in-his-laboratory-date-unkn

Antifiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću telo stvara kiselu sredinu slabo snabdevenu kiseonikom. Ćelijska kiselost istiskuje kiseonik, a pomanjkanje kiseonika u ćelijama stvara kiselu sredinu.

​

Dr Varburg je rekao: "Manjak kiseonika i kiselost su dve strane iste medalje: ako neko ima jedno, ima i drugo”.

​

Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kiseonika u organizmu; ako vam nedostaje kiseonika, imaćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kiseonika.

​

“Oduzmete li zdravoj ćeliji 35 odsto njenog kiseonika, možete je pretvoriti u ćeliju raka za samo dva dana”, tvrdio je dr Varburg.

​

“Sve normalne ćelije imaju apsolutnu potrebu za kiseonikom, ali tumorske ćelije mogu da žive bez njega. To je pravilo bez izuzetka”.

​U svom delu “Metabolizam tumora“ dr Varburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uslova: krvnu kiselost i hipoksiju (nedostatak kiseonika). Tumorska tkiva su kisela, dok su zdrava alkalna. Otkrio je da su tumorske ćelije anaerobne (ne udišu kiseonik) i da ne mogu da prežive u visokoj koncentraciji kiseonika.

​

Tumorske ćelije mogu da prežive samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kiseonika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego odbrambeni mehanizam, koji naše ćelije koriste da bi preživele u kiseloj sredini bez prisustva kiseonika.

​

Zdrave ćelije žive u alkalnoj sredini punoj kiseonika, koja omogućava njihovo normalno funkcionisanje. Tumorske ćelije žive u kiseloj sredini siromašnoj kiseonikom.

​

Dobitnik Nobelove nagrade pre više od sedamdest pet godina, dr Oto Varburg opisao je šta se događa unutar kancerozne ćelije:  "Normalna ćelija  postaje neprijateljska kada više nije u stanju da uzima kiseonik da bi pretvarala glikozu u energiju putem oksidacije. U odsustvu kiseonika ćelija se preobrati na primitivan program ishrane kako bi se održala stvarajući glikozu - fermentacijom. Mlečna kiselina proizvedena fermentacijom smanjuje ćelijski pH (balans kiselo alkalni) i razara sposobnost DNA i RNA da kontrolišu ćelijsku deobu... Ćelija onda počinje da se nekontrolisano umnožava. Mlečna kiselina istovremeno uzrokuje intenzivan lokalni bol i razara ćelijske enzime. Zbog toga se rak pojavljuje kao brzo rastuća ćelijska masa sa jezgrom mrtvih ćelija"

​

"Niko danas ne može reći da ne zna šta je kancer i šta je njegov uzrok. Naprotiv, ne postoji bolest čiji su početni simptomi bolje shvaćeni, tako da današnje neznanje nije više opravdanje da se ne može učiniti više na prevenciji", izjavio je  doktor Varburg još 1966. godine.

Kiselost i alkalnost organizma zavisi od hrane koju jedemo. Nakon što je završen probavni proces, hrana, zavisno od svog nutritivnog profila, stvara uslove kiselosti ili alkalnosti u telu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma zavisi o toga šta jedemo.

​

Kiselo ili alkalno stanje meri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno.

​

Naše ćelije, da bi mogle uspešno da funkcionišu, treba da imaju lagano alkalan pH, malo iznad 7.

​

Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45. Krv se neprestano sama reguliše kako ne bi upala u metaboličku kiselost.

Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje telo.

​

HRANA KOJA ZAKISELJUJE ORGANIZAM


Rafinisani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema belančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinisane ugljene hidrate, koji škode pankreasu. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).


- Meso (sve vrste).
- Proizvodi životinjskog porekla,
- Mleko i sirevi, pavlaka, jogurt itd.
- Rafinisana so.
- Rafinisano brašno i svi njegovi derivati, kao što su testenina, torte, keks...
- Hleb.

- Margarin.
- Kofein.
- Alkohol.
- Duvan.
- Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, veštačke boje, arome i stabilizatore.
- Antibiotici, i uopšte svi medikamenti.

​

HRANA KOJA ALKALIZUJE ORGANIZAM


- Sirovo povrće - pojedino je kiselo po ukusu, ali u telu se menja i postaje alkalno.
- Voće. Npr. limun unutar tela ima veoma visok stepen alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseo ukus).
- Bademi. Veoma su alkalni.
- Integralne žitarice: jedina alkalizujuća žitarica je proso. Sve ostale žitarice su lagano kisele, ali idealna ishrana zahteva i određeni procenat kiselosti, pa treba jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuvane.
- Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
- Hlorofil. Zelene biljke sadrže hlorofil koji je veoma alkalan.
- Voda. Važna je za proizvodnju kiseonika. Uvek budite dobro hidrirani, pijte vodu malim gutljajima tokom celog dana.
- Vežbanje. Vežbe pomažu održavanju alkalnosti organizma jer daju kiseonik celom telu. Sedalački način života uništava život.

​

Da biste se ispravno hranili, osigurajte sebi 60 odsto alkalnu prehranu i izbegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana.

Ne zloupotrebljavajte so te je koristite što je manje moguće. Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80 odsto alkalna. Imate li karcinom, savet je da alkalizujate telo što je više moguće. To možete postići uz pomoć prehrane, vežbe, izbegavanja stresa i dodatnog unosa hlorofila.

​

I DRUGI SU POTVRDILI ISTO:

​

Dr. George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih hirurga na svetu otvoreno izjavljuje: “Sve smrti takozvane “prirodne” nisu ništa drugo nego krajnja tačka kisele zasićenosti tela.” Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa telo svih kiselosti dobrom alkalnom prehranom, koja pije dovoljno čiste vode i koja izbegava hranu koja proizvodi kiselost.

​

Rak se ne nasleđuje. Ono što se nasleđuje su prehrambene i ambijentalne navike i način života. To može proizvesti rak.

0037.jpg
kiselo4.jpg
bazne-i-kisele-namirnice-tabela-1024x465
Obok9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1b
0038.jpg

Menchen je napisao: “Život se bori protiv zadržavanja kiselosti. Starenje, pomanjkanje energije, stres, glavobolja, srčane bolesti, alergije, ekcemi, koprivnjača, astma, bubrežni kamenci, arterioskleroza, između ostalog nisu ništa drugo nego akumuliranje kiselosti.”

 

Dr. Theodore A. Baroody napisao je u svojoj knjizi “Alkalizujte se ili umrite“: “U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno jeste da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u telu.”

 

Dr. Robert O. Young je rekao: “Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne da skladišti kiselost i njegove otpatke u većoj meri nego što ih može izlučiti, onda se pojavljuju bolesti.”

Antoan Bešam

332.jpg

Antoan Bešam (1816-1908), francuski lekar, biohemičar, profesor medicine i nosilac ogromnog broja naučnih titula, kojeg je najpre katolička crkva a potom i korporativna farmako-medicinska mafija osudila na zaborav i izbacila iz svih medicinskih udžbenika. I dan danas malo koji lekar zna za njega i njegova istraživanja. Ali za Luja Pastera i njegovu teoriju mikroorganizama su čuli svi. Zapitajmo se zašto je to tako?

​

Još 1923. godine objavljena je knjiga „Bešam ili Paster: Izgubljeno poglavlje u istoriji biologije“ (BÉCHAMP OR PASTEUR? A LOST CHAPTER IN THE HISTORY OF BIOLOGY), koju je napisala Etel Daglas Hjum, da bi se istom temom pozabavila knjiga objavljvena 1942. „Paster: plagijator, prevarant teorija mikroba razneta“ (PASTEUR: PLAGIARIST, IMPOSTOR THE GERM THEORY EXPLODED).

etel i bešam.jpg
ET5g9aCxQejkKIgQMqfw_Terrain_blog.jpg

Obe ove knjige nisu imale medijsku promociju kako bi postale popularne. Naprotiv, čini se da su od javnosti vešto skrivene.  I danas se o njima veoma malo zna iako je 2006. napravljeno još jedno izdanje u Engleskoj. Obe knjige razotkrivaju težak sukob koji se sredinom i krajem 19. veka vodio u medicinskim krugovima u Francuskoj u vezi toga kako nastaju bolesti. Na jednoj strani je bio ugledni  profesor medicinskog fakulteta i biohemičar Antoan Bešam (1816 - 1908), za čije stvaranje i rad malo lekara danas uopšte zna, a na drugoj proslavljeni Luj Paster (1822-1885), hemičar koji je proučavao fermentaciju i koji je ušao u sve školske udžbenike.

​

Iz ovog naučnog sukoba izašao je kao pobednik Luj Paster, koji je tada bio društveno uticajniji, mada u medicinskim krugovima nije imao veliki ugled. Stekao ga je naknadno zahvaljujući medijima i moćnom biznisu koji je razvila industrija vina i piva i koja koristi proces fermentacije, a što je Paster istraživao za njihove  potrebe.


Iako je sam Paster pred kraj života priznao da je pogrešio u pogledu svoje teorije o mikrobima, na postulatima njegovih otkrića zasnovana je moderna biološka teorija na kojoj počiva i čitava savremena medicina.


Tako se danas u svim medicinskim udžbenicima kaže da najveći broj bolesti u ljudskom organizmu (kao i kod životinja i biljaka) nastaje delovanjem mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica) koje iz spoljašnje sredine ulaze  u tkivo i zagade ga. To izazove reakciju imunog sistema i upale. Daljim razmnožavanjem mikrooganizama u tkivima mogu nastati teške degenerativne promene. Paster je tvrdio da u zavisnosti od vrste mikroba zavisi koja će se bolest u organizmu razviti.

​

Problem je, međutim, što virusi i bakterije i kojekakve gljivice, udružene simbiotički u ogromne kolonije predstavljaju u stvari ono što mi nazivamo raznim životinjskim vrstama i ljudskom vrstom. Jedna velika bakterijsko gljivična simbioza smo i mi sami. Bakterije, gljivice i virusi su deo našeg organizma. To smo mi.​

​Sva naučna slava data je Luju Pasteru koji nije bio ni lekar ni biohemičar, već običan hemičar pivarske industrije. Paster je ipak na samrti  priznao da nije bio u pravu kada je verovao da "patogene klice" izazivaju bolesti kod ljudi.

​

ZABORAVLJENA TEORIJA DR BEŠAMA

​

Bešam je, za razliku od svog savremenika Pastera,  tvrdio da sve mikro životne forme koje su otkrivene mikroskopom u našem organizmu nastaju u nama samima i to u krvi i da ih karakteriše pleomorfizam. Tako  bakterije nisu monomorfni oblici koji se mogu klasifikovati kako je to nastojao da uradi Robert Koh, već se u zavisnosti od hranjive podloge uobličavaju i menjaju. Nekad ih vidimo kao bakterije, nekada kao gljivice, a nekada su ono što se naziva virusima. Osnovna životna jedinica koja se u određenim okolnostima uobličava u ove forme su sićušne energetske čestice koje je Bešam nazvao mikrozime ili protiti. Njihovo spajanje je ono što mi vidimo kao - život. Ove energetske čestice su verovatno svuda u svemiru pa je i "život" svuda.

unnamed (1).jpg
41598_2017_10479_Fig2_HTML.jpg
protits (1).jpg

Bakterije tako žive pošto jedu otpatke od hrane koju uzimamo i razgradjuju ih. Da njih nema ni mi ne bismo mogli da se hranimo i da živimo. Bakterije koje uginu, izjedaju gljivice.  Prisustvo bakterija u našem organizmu tako ne znači bolest, zaključio je Bešam. To je kao kada bi smo rekli da su psi lutalice, muve, pacovi i sl. koji se motaju oko djubrišta,  krivci za postojanje djubreta. Kao kada bi rekli da su vatrogasci krivi za požar jer ih viđamo uvek na mestu gde gori vatra. Istina je da su i psi i muve i mačke veoma korisni čistači.

​

Bešam je proučavao i rad enzima i zaključio da je njihovo postojanje neodvojivo od rada bakterija. Ne samo fermentacija, već sve hemijske reakcije u telu izvode i kontrolišu enzimi. Oni su katalisti (pokretači) supstanci koje pomažu u svim hemijskim procesima. Enzimi su kompleksni proteini i najzanimljivije supstance u našem organizmu. One veoma brzo izazovu kompleksne hemijske reakcije na telesnoj temperaturi za koje bi u laboratorijskim uslovima bilo potrebno veoma dugo vremena, čak dani sa veoma  komplikovanom opremom da bi se izveli Ili bi bile nemoguće. Po teoriji dr Bešama moguće je da enzimi stvaraju, ili se sami pretvaraju u mikroorganizme.


Poznato je da enzimi učestvuju i u popravci oštećenih genskih delova. I to je esens evolucije. Bešam je zato smatrao da se enzimi zgrušavaju kako bi postali genski materijal. Iza svakog enzima stoji mikrozima. Tako se u nekom smislu gen može shvatiti kao alatka mikrozima. Mehanizam za samopopravku može biti takav da enzimi konstruišu ili postaju tačka skupljanja zarad popravke proteina, i koji se onda u energetskom vorteksu upletu u gen kao spirala.


Moguće je po tome da su virusi – “zakrpe” proteina ili struktura koja vrši gensku reparaciju, a ne forme koje izazivaju bolesti. Podsetimo  da su svi do sada otkriveni virusi su u stvari retrovirusi, što znači deo RNK materijala uhvaćen u procesu obrnute transkripcije. Virusi su napravljeni od jezgra genskog materijala okruženi proteinskim omotačem.

​

Čitav naučni rad A. Bešama je zato decenijama bio sakriven od naučne javnosti i nije pručavan u medicinskim školama. Bešam je umro 1908. i iste godine je Nobelova nagrada dodeljena nemačkom hemičaru Eduardu Buhneru koji je 1897. izolovao fermentacioni faktor u plesni i identifikovao ga kao enzim. To je u stvari bila kopija  Bešamovog istraživanja  koji je to načinio pola veka ranije. Buhner je čak koristio istu terminologiju koju je Bešam sugerisao pola veka ranije. Nobelova nagrada je takođe velika laž i služi upravo za manipulaciju u nauci. Enzime je otkrio zaista Bešam.

​

Za stvaranje mikroorganizama potrebna je, po dr Antoanu Bešamu , a što je kasnije prihvatio i Luj paster, i adekvatna  hranjiva podloga. Tako u zavisnosti od ove podloge energija stvara razne proteinske forme. I tako je nastao citosol i kasnije sav život. Životne forme se menjaju u zavisnosti od podloge. Planeta Zemlja je samo jedna od podloga na kojoj ove “božije čestice života” stvaraju proteine.

Formula za stvaranje proteina i dalje je najveća tajna koju naučnici fanatično žele da saznaju. Američki predsednik Obama je, svojevremeno odobrio više od milijardu dolara da se otkrije ova formula. Ova istraživanja se sa ogromnim sredstvima vrše već više od deset godina.

​

Kako je došlo do toga da savremena medicina danas ne leči nijednu hroničnu degenerativnu bolest, pa su milioni ljudi širom sveta upućeni da do kraja života zavise od medikamenata? Da li čitava medicina počiva na pogrešnim biološkim osnovama?

MIKROORGANIZMI SE NE PRENOSE - SVAKI ORGANIZAM IMA SVOJE SPECIFIČNE MIKROORGANIZME!

SAMIM TIM, NI ZARAZNE BOLESTI SE NE PRENOSE - ONE SU ODRAZ STANJA ZDRAVLJA, KONDICIJE I IMUNITETA ORGANIZMA

​

"Đubrivo (podloga) je sve, klica je ništa", izjavio je i Luj Paster na samrtničkoj postelji. Dakle, Paster je na kraju ipak priznao da nije bio u pravu kada je tvrdio da su klice (bacili) izazivači bolesti i da oni ulaze spolja u organizam. One su zapravo posledica bolesti.

​

Ali, ovo priznanje je okasnelo, a sve  i da nije, svakako bi bilo zanemareno, jer je farmako-medicinska mafija njegovu teoriju prihvatila kao korisnu pre svega za biznis i na njoj gradila današnju savremenu alopatsku medicinu (Rokfeleri). Zbog toga i dan danas se kao istina smatra da zaraza dolazi negde s polja, da se mikrobi prenose sa organizma na organizam (iako su drugi istinoljubivi naučnici dokazali da svaki organizam poseduje sopstvene viruse koji ne mogu opstati u drugoj sredini), zašto? 

​

Pa zato što su na ovoj teoriji mogli razviti svoj najunosniji biznis ikada, a to je vakcinacija. Svrha vakcine po njihovim proračunima je da zaustavi zarazu i spreči prenošenje iste sa čoveka na čoveka.

NO+DISEASES+CAN+BE+SUCCESSFULLY+CURED+UNLESS+THE+ROOT+CAUSE+IS+SOLVED – kopija.jpg

​Danas je svim racionalnim ljudima, koji su upoznati sa Bešamovim učenjem, koji misle i donose zaključke svojom glavom i na osnovu svog životnog iskustva, jasno da je vakcinacija opasna besmislica baš kao i teorija prenošenja zaraze sa čoveka na čoveka. Primera radi, mnogi se sećaju, da su kao deca bili s namerom smeštena u društvo dece koja su imala male boginje, kako bi ih dobili i što mlađi preležali. Ipak, na kraju, odoleli su zarazi a istu dobili kasnije, u trenutku pada imuniteta. Koliko puta ste bili u društvu prehlađenih i gripoznih ljudi pa ipak se niste prehladili ili dobili grip, zbog  jakog imuniteta u tom trenutku, a kasnije, jer ste se, na primer, po hladnom vremenu oznojili a potom izloženi hladnoći razboleli. Nije li to jedan od primera promene uslova u kojima organizam boravi?  

​

Da ponovimo, u skladu sa Bešamovom teorijom, protiti (klice) menjaju oblik i “prelaze” u bakterije, viruse odnosno gljivice u zavisnosti od sredine, uslova u kojima čovek živi. Primera radi, nastala kisela sredina, uzrokovana lošom i ishranom punom toksina, elektromagnetnim zagađenjem, toksinima aeroslonog zaprašivanja, fluoridisanom vodom za piće, farmaceutskim medikamentima, vakcinama, itd, stvara prirodnu reakciju organizma koji se brani, dakle brani se od nastalog “kvara”, bolesti. Jasno je da je nastanak bolesti individualna, lična stvar svakog pojedinca a da li će nastati ili neće, zavisi samo od snage i stanja imuniteta. ZARAZNE BOLESTI I UOPŠTE BOLESTI SE NE PRENOSE!

​

​

PROTITI

​

Da u vodi postoji nešto živo otkrio je još u 17. veku  Anton Liuvenhok (tvorac  prvog mikroskopa, zapravo debelih naočara pomoću kojih je posmatrao sićušne čestice). Posmatrajći tako uzorke kišnice primetio je da u njoj ima “nečeg živog”.  Jednom je tako sakupio svežu kišnicu u stavio je u epruvete koje je zapečatio. U početku ništa se nije događalo. Ni nakon nekoliko dana nikakvih promena nije bilo. Ali, četvrtog dana pojavile su se sićušne tačkice koje su migoljile u vodi. Liuvenhok nije mogao da objasni odakle su došle osim da su nastale u samoj vodi. Ali, zainteresovanih za proučavanje ovog fenomena tada nije bilo.

​

Bešam je prvi počeo da tvrdi da sve klice u organizmu nastaju od sićušnih tačkica u krvi koje je on nazvao mikrozime (ili somatidi ili protiti). Protit je nemačka reč, dok ih Francuzi zovu somatide. Englezi nemaju reč za ovaj fenomen.

unnamed (4).jpg

Protiti (somatide)  se jasno vide na svakom mikroskopu pod uslovom da je podloga tamna. To su najmanje forme proteina, to su najmanji oblici života.  Dakle, to nije ćelija kako je još pre trista godina utvrdio Vilijam Harvi, a savremena biologija se i dalje toga pridržava. Razlog zašto mnogi biolozi ni danas ne vide protite je verovatno taj što im niko u školi nije rekao da to treba da vide.


Protiti se nalaze u krvi svakog živog bića. Kada se premaz krvi ostavi na laboratorijskoj ploči dan ili dva , mikroorganizmi se bukvalno vide kako izlaze iz crvenih krvnih zrnaca, mikroorganizmi koji se menaju i razgrađuju u patološke forme kako proces truljenja nastavlja da se odvija. Kada je truljenje završeno, kada ne postoji ništa više što bi bakterije mogle da jedu,  one se ponovo razlože i “nestanu” jer se vrate u formu malih tačkica.

Zdrave i nezdrave ćelije krvi.

Bele tačkice su protiti (mikrozime ili somatide).

“Kako su somatide uništenih bakterija i dalje žive sledi da su oni živi kraj i početak svih ćelija , organa, tkiva, bića fizičkog života. Sve žive forme nastaju od protita njihovim uobličavanjem. One jedu sebe i ponovo se rađaju. I to je princip uroborosa (ouroborosa) - zmije koja jede svoj rep - drevni simbol večitog života. Protiti su uvek u organizmu, za razliku od parazita koji ulaze spolja i sa kojima možemo, najčešće usled nehigijene, doći u kontakt.

​

Kada se izvrši razlaganje materije na najsitnije delove dolazi se do atoma i čestica, a kod živog organizma to je protit (somatida).

​

U francuskim naučnim krugovima odavno se poklanjala pažnja pleomorfizmu. Čak su neki smatrali da postoji jedinstvena kolekcija mikroorganizama na čitavoj planeti  i da se u njoj nalazi sav genetički materijal - “Genom” koji čini  samoreprodukujući deo ćelije. Iz tog  opšteg “Genoma” nastaju svi mikrorganizmi na planeti.​

ouroboros-snake-eating-its-own-tail-eternity-infinity-symbol-isolated-white-background-82002976.jpg

Drugi su smatrali da “svaki organizam ima pristup ovom “Genomu” (“genetskom bazenu”) i pozajmljuje forme koje su mu potrebne da bi opstao.


Nemačko gledište je reprezentovao u tom smislu Ginter Enderlajn i nije se mnogo razlikovalo od Francuza.


Enderlajn je još 1935. tvrdio da svi mikrorganizmi nastaju iz protita,  tako da se on u svojoj  kulminirajućoj, ali i najdegenerativnijoj fazi , preobraća u gljivicu mucor racemosis.  Polazeći od originalnog protita do gljivične forme, manifestuju se sve poznate bakterije ukoliko su uslovi za njihovu manifestaciju odgovarajući.


Gljivica mucor racemosis je tako kraj početka. Nakon njenog raspadanja sve organske materije se dezintegrišu  natrag u protit odakle su u nastale. I to je novi početak života.

​

Protit je neuništaiv i to je BOŽIJA ČESTICA ŽIVOTA.  Ona živi večno.
Dilema o tome šta je prvo nastalo - kokoška ili jaje – odavno je prevaziđena.

​

PROTIT - OSNOVNA ČESTICA ŽIVOTA ŽIVI VEČNO I NEUNIŠTIVA JE!!!

https://slideplayer.rs/slide/17446756/

​

Inspirisano sjajnim istraživačkim novinarstvom Ivone Živković  i njenim tesktom iz 2009.godine : KAKO NASTAJU BOLESTI  - http://www.ivonazivkovic.net/KAKO-NASTAJU-BOLESTI-PRVI-DEO.html

​

Lester Henderšot

332.jpg

GENERATOR ELEKTRIČNE ENERGIJE - "HENDERŠOTOV MOTOR" - MOTOR KOJI RADI BEZ GORIVA 

 

Slede prilozi iz dnevnih novina New York Times iz 1928. godine o Hederšotu i njegovom radu. 

https://www.rexresearch.com/feg/feg1.htm#hendershot

 

New York Times (nedelja, 26. februar 1928.)

​

„Motor bez goriva impresionira stručnjake”

​

V. B. Staut kaže da izum funkcioniše na gotovo natprirodan način - U Vašingtonu smatraju da je važan ~ Zasnovan na radio-principu ~ Novo rešenje za namotavanje armature - Izum inspirisan malim sinom - Lindberg stiže avionom

​

Detroit, Mičigen, 25. februar — V. B. Staut, čelnik kompanije „Staut erlajns” (Stout Air Lines) i konstruktor potpuno metalnog tromotornog aviona „Ford monoplan”, izjavio je danas da je pre dve nedelje u Pitsburgu prisustvovao, kako je sam rekao, „impresivnoj” demonstraciji Henderšotovog motora koji ne koristi gorivo. Pronalazač Lester DŽ. Henderšot i njegov saradnik D. Bar Pit, upravnik aerodroma „Betis fild” u Mekisportu, juče su tajno demonstrirali rad motora u hangaru na aerodromu „Selfridž fild”. Ovom testiranju prisustvovali su major Tomas G. Lanspir, pukovnik Čarls A. Lindberg i drugi.

​

Danas je objašnjeno da je model korišćen u demonstraciji bio znatno manji od pravog, funkcionalnog motora koji bi bio sposoban da razvije dovoljno snage za podizanje i pokretanje aviona. Konstruktori tvrde da uređaj radi na elektromagnetnom principu, crpeći energiju direktno iz Zemljinog polja, te da putem svojstava unutar samog motora pretvara te električne struje u snagu koja se efikasno prenosi na osovinu elise.

​

Demonstraciju opisuje kao gotovo natprirodnu 

​

„Demonstracija je bila veoma impresivna”, rekao je gospodin Staut. „Bila je, zapravo, gotovo natprirodna. Veoma bih voleo da vidim kako bi funkcionisao veći model, konstruisan tako da razvije dovoljno snage za podizanje aviona.” Gospodin Staut je naveo da je model koji je video bio otprilike veličine malih motora kakvi se koriste u usisivačima. „Rečeno mi je da je revolucionarna karakteristika uređaja do sada nepoznat način namotavanja armature”, nastavio je gospodin Staut. „Henderšot je rekao da je uspeo da izvede namotaje na takav način da uređaj crpi energiju direktno iz električnih struja koje su stalno prisutne u vazduhu ili u tlu. Do takvih izvora jeftine i neiscrpne energije, naravno, ranije se nikada nije moglo doći. Činilo se da mali model funkcioniše upravo onako kako je Henderšot objasnio.”

​

Ni pukovnik Lindberg ni major Lanfir nisu želeli detaljnije da govore o testu kojem su juče prisustvovali. Major Lanfir je, međutim, potvrdio da su vršili eksperimente sa uređajem, a za sva pitanja uputio je na Henderšota.

​

„On je jedini koji zna sve o tome”, rekao je major. „Lindberg nema nikakve veze s tim, iako ga je video.”

​

Vilijam B. Majo, glavni inženjer kompanije „Ford motor”, danas je u prostorijama majora Lanfira razgovarao sa majorom Lanfirom, Henderšotom i Pitom.

​

„Izum nastao kao rezultat sna” -  Henderšot napravio prvi motor bez goriva za igračku avion svog sina 

​

Izum motora bez goriva, testiranog u Detroitu, nastao je kao rezultat sna njegovog pronalazača, Lestera Dženingsa Henderšota, koji živi u „ulici iza pruge” u ovom mestu sa oko 3.000 stanovnika, udaljenom 15 milja od Pitsburga. Iako je Henderšot danas bio na putu iz „Selfridž filda” (Selfridge Field) i očekuje se da će se vratiti kući tek sutra, njegova supruga je ispričala kako je on osmislio ovu mašinu i kako je minijaturni model konstruisan od delova starog, dotrajalog radio-aparata koji je pronalazaču poklonio njegov stric.

Prema rečima njegove supruge, Henderšotu se pre nekoliko godina u snu javila vizija mašine koja bi radila pomoću „zemaljskih struja”, ali je na njoj počeo da radi tek prošlog novembra.

​

Njegov četvorogodišnji sin je u to vreme napravio mali avion, ali je bio veoma razočaran jer letelica nije radila. Otac je takođe bio uznemiren zbog toga, pa je obećao sinu da će napraviti avion koji će funkcionisati. Rezultat toga bila je mašina kojoj nije potrebno gorivo.

​

Prvi model pokrenuo igračku avion 

​

Kada je minijaturni model motora bio gotov, Henderšot je napravio mali avion i u njega smestio tu mašinu. Kada je prekidač uključen, elisa je odmah počela da se okreće. Mašina nije bila priključena ni na kakav izvor električne energije, već je radila samostalno, koristeći „zemaljske struje”.

​

Nekoliko nedelja, mali motor i avion stajali su na stočiću u dnevnoj sobi porodice Henderšot, u kući koja gleda na neuređenu ulicu pored železničke pruge. Jednog dana, D. Bar Pit iz „Betis filda” (Bettis Field) — aerodroma za poštanske avione u blizini Mekisporta u Pensilvaniji — posetio je dom Henderšotovih kako bi video taj model. Bio je odmah oduševljen, a nekoliko nedelja kasnije, on i Henderšot su otišli ​​u „Selfridž fild”, gde su dobili dozvolu da izgrade model dovoljno velikih dimenzija da može da pokreće pravi avion. Henderšot, koji ima samo 29 godina, rođen je u Hajndmanu, u Pensilvaniji. Njegovo obrazovanje nije bilo opsežno, mada je pre nekoliko godina proveo nekoliko meseci na Univerzitetu Kornel, gde je pohađao nekoliko kurseva iz mehanike. Nije bio stalno zaposlen na određenim poslovima, već je radio „honorarno”. Radio je kao ložač i mašinovođa na železnici, u industrijskim postrojenjima u blizini Pitsburga, obavljao je inspekciju betona i radio poslove vezane za elektriku. Tokom rata bio je trubač u jedinici sa mitraljezima, ali nije odlazio na ratišta u inostranstvu.

​

I dalje želi da vidi „kako stvari funkcionišu” 

​

Prema rečima njegove majke, oduvek ga je zanimala mehanika; još kao dete insistirao je na tome da rastavlja svoje igračke. Ta želja ga nije napustila ni kada je odrastao, jer čak i sada rastavlja igračke svog sina kako bi „video kako funkcionišu”. Bilo mu je potrebno svega nekoliko nedelja da konstruiše minijaturni model svog motora koji ne koristi gorivo, iako je tokom tog perioda radio danonoćno. U podrumu svoje kuće imao je improvizovan radni sto, smešten blizu peći za grejanje, gde je bilo toplo. Mogao se zateći tamo rano ujutru kako nešto prepravlja, a tamo je boravio i kasno u noć. Henderšotova ideja bila je da se zemaljske struje – one iste koje na nebu stvaraju polarnu svetlost (aurora borealis) – mogu iskoristiti za proizvodnju energije koja bi pokretala motor. Ovaj mladi pronalazač nema drugih patenata ili izuma.

​

„Radi na principu kompasa”

​

Lester DŽ. Henderšot je prvi put došao na aerodrom „Betis” u Mekkisportu pre otprilike dve do tri godine, a ubrzo nakon toga doneo je jedan od svojih modela motora na uvid uprave aerodroma.

​

Ovaj motor, kojem nije potrebno gorivo, funkcioniše donekle na principu kompasa; naime, prvobitni model bi radio samo kada je usmeren ka severu ili jugu — baš kao i kompas — dok se ne bi pokrenuo ako bi bio okrenut ka istoku ili zapadu.

​

Mladi Henderšot je proveo skoro dve godine pokušavajući da otkloni taj nedostatak, a zatim je na aerodrom „Betis” doneo motor koji je, činilo se, radio besprekorno. Motor je ugrađen u mali model aviona, koji je potom poleteo, ali je — usled nepravilnog podešavanja — tokom jednog od eksperimenata pao na zemlju. Neprestano usavršavajući svoj izum, Henderšot je konačno uspeo da za njega zainteresuje D. Bara Pita, upravnika aerodroma „Betis”. Ubrzo su se zainteresovali i pojedini kapitalisti, pa su pre nekoliko nedelja Henderšot i Pit odneli motor u Detroit radi javnog prikazivanja. Iako niko na aerodromu nije mogao da iznese zvaničnu potvrdu, navodi se da su kapitalisti, zainteresovani za Henderšotov motor, gotovo priveli kraju pregovore o kupovini ovog izuma, odnosno o preuzimanju kontrole nad njegovom proizvodnjom.

​

Kako se tvrdi, motor bez goriva poseduje ogromnu snagu; tokom testiranja na aerodromu, u više navrata je bez poteškoća dostizao između 1500 i 2000 obrtaja u minuti. Piloti i mehaničari smatraju da je reč o najznačajnijem izumu ovog doba i uvereni su da će on doživeti praktičan uspeh kao pogon za letelice. Na aerodromu je takođe rečeno da je pukovnik Lindberg pregledao motor u ime kapitalista koji su pripremali kupovinu ovog izuma.

​

New York Times (27. februar 1928):

​

„Motor bez goriva je zapravo generator”

​

Henderšotov „motor bez goriva” uopšte nije motor, već generator, tvrdi major Tomas G. Lanfir, komandant u bazi Selfridž Fild u Mičigenu. Upravo tamo je on, zajedno sa pronalazačem Lesterom DŽ. Henderšotom i D. Barom Pitom, tiho radio na jednom eksperimentalnom modelu. Major Lanfir je izjavio da se za Henderšotovu električnu mašinu zainteresovao pre nekoliko nedelja, posredstvom Pita. Priznao je da je, baš kao i drugi, u početku mislio da je reč o običnoj „prevari”, ali da se zainteresovao nakon što je video kako uređaj radi. „Video sam prvi model koji je Henderšot konstruisao, povezan sa malim elektromotorom, kakvi se koriste u mašinama za šivenje. Ne samo da je pokrenuo taj motor, već ga je i spalio”, rekao je major Lanfir.

​

Major Lanfir nije mogao da objasni zašto ovaj generator funkcioniše na taj način, niti odakle dolazi energija koja se pretvara u radnu snagu; samo je preneo Henderšotove reči. Prema teoriji pronalazača, njegova mašina crpi energiju iz Zemljinog magnetnog polja. Iako nije želeo da iznosi detalje dok ne budu odobreni patenti koji su u proceduri, major Lanfir je ipak otkrio ponešto. Prvi model se sastojao od prstenastog magneta, prečnika manjeg od tri inča (oko 7,5 cm). Oko magneta bili su postavljeni namotaji – raspoređeni na način koji samo Henderšot zna – dok je još jedan sklop namotaja prolazio kroz središte prstena.

​

„Pomoću ovog uređaja spalili smo motor mašine za šivenje, a takođe smo 26 sati napajali sijalicu od 6 vati”, rekao je on.

​

Major Lanfir je i sam učestvovao u izradi većeg modela, koji još uvek nije povezan sa motorom koji bi prenosio snagu na radilicu. „Sastavili smo ga od materijala koje smo pronašli u bazi i pomoću njega upalili dve sijalice od 110 vati”, izjavio je major Lanfir. „Mislim da ovaj drugi model proizvodi dovoljno struje da usmrti čoveka.” Drugi model je konstruisan oko prstenastog magneta, čiji spoljašnji prečnik iznosi sedam inča, a unutrašnji šest inča. Pojavila se pretpostavka da Henderšotov uređaj možda „krade” energiju od neke velike radio-stanice. „Razmišljali smo o tome”, rekao je Lanfir, „ali smo ga pustili da radi 26 sati – i dok su stanice emitovale program i dok nisu – i dobili smo iste rezultate.”

​

New York Times (28. februar 1928):

​

„Objašnjava ulogu magneta u motoru bez goriva”

​

Henderšot tvrdi da pomeranje magnetnog polja ka istoku i zapadu izaziva rotaciono kretanje ~ Način namotavanja magneta ostaje tajna ~


Pronalazač tvrdi da motor teži svega 4 unce (oko 113 grama) po konjskoj snazi Blago ogorčen činjenicom da je način na koji njegov motor bez goriva dobija energiju pogrešno predstavljen u izveštajima iz Detroita i Vašingtona, Lester DŽ. Henderšot je danas izjavio da u njegovom motoru nema ničeg misterioznog; sila koja ga pokreće je „ista ona sila koja privlači iglu kompasa, a u tome nema ničeg misterioznog”.

​

Objasnio je da stvaranje motora bez goriva nije bio njegov cilj kada je pre oko tri godine započeo eksperimente, u vreme kada se prvi put zainteresovao za vazduhoplovstvo.

​

„Ubrzo sam shvatio da dalji razvoj vazduhoplovstva zavisi od otkrića ili pronalaska apsolutno tačnog i pouzdanog kompasa”, objasnio je on. „Običan magnetni kompas ne pokazuje pravi sever – on pokazuje magnetni sever, koji na gotovo svakoj tački Zemljine površine odstupa od pravog severa u različitoj meri. „Postoji i druga vrsta kompasa, kompas zasnovan na magnetnoj indukciji, koji pokazuje pravi sever. Međutim, on se mora podesiti pre svakog leta i nije uvek pouzdan. „Otkrio sam da pomoću unapred namagnetisanog jezgra mogu da stvorim magnetno polje koje bi pokazivalo pravi sever, ali nisam znao kako tačno da to iskoristim u kompasu koji sam pokušavao da osmislim.

​

„Nastavljajući eksperimente, shvatio sam da presecanjem linija magnetne sile u pravcu sever-jug dobijam pokazivač pravog severa, a da presecanjem magnetnog polja u pravcu istok-zapad mogu da stvorim rotaciono kretanje.

​

Sada imam motor izgrađen na tom principu, koji se okreće konstantnom brzinom – brzinom koja je unapred određena prilikom izrade motora. Može se konstruisati za bilo koju željenu brzinu, a pouzdan motor sa konstantnom brzinom jedna je od najvećih potreba u vazduhoplovstvu.” Glavna tajna izuma gospodina Henderšota, kako navodi njegov prijatelj Bar Pit, jeste način na koji je namotan magnet u motoru — tako da se on okreće u smeru suprotnom od smera rotacije Zemlje. On objašnjava da pritom ne dolazi do zagrevanja, jer su magnetne sile „hladne”, a rad motora se zaustavlja jedino prekidanjem magnetnog polja u namotajima. Prema njegovom mišljenju, magnet u motoru bi verovatno trebalo ponovo magnetizovati nakon otprilike 2000 sati rada.

​

Gospodin Henderšot tvrdi da bi jedan od njegovih motora — potpuno opremljen i spreman za ugradnju u avion — imao težinu od nešto više od četiri unce (oko 113 grama) po konjskoj snazi, dok najbolji motori sa unutrašnjim sagorevanjem koji se danas proizvode teže oko dve funte (oko 900 grama) po konjskoj snazi. Gospodin Henderšot ističe da visina ne bi uticala na efikasan rad njegovog motora, budući da je utvrđeno da magnetni uticaj Zemlje ostaje nepromenjen čak i na najvećim visinama koje je čovek do sada dostigao. Naveo je i da će isti princip — zbog kojeg je njegov prvobitni model funkcionisao samo kada je bio postavljen u određenom pravcu (sever–jug) — biti dalje razvijen kako bi se stvorio kompas koji će uvek pokazivati pravi sever.

​

New York Times (12. novembar 1928):

​

„Moguć zahtev za patent motora”

​

M. K. Keli će zatražiti od pet naučnika da testiraju Henderšotov uređaj

​

Kako se danas ovde saznalo, kongresmen M. Klajd Keli iz Pensilvanije planira da zatraži kongresni patent za „motor bez goriva” Lestera DŽ. Henderšota iz Vest Elizabeta (Pensilvanija), ukoliko pet naučnika potvrdi da je ovaj izum praktičan. Kongresni patent pruža nosiocu punu zaštitu u trajanju od 17 godina.

​

Henderšotov izum, koji on opisuje kao motor zasnovan na „magnetskoj indukciji”, prvi put je predstavljen u martu. U to vreme, u pojedinim krugovima, na njega se gledalo sa skepsom. Prema rečima pronalazača, ovaj motor nema vidljiv izvor napajanja. Henderšot tvrdi da motor dobija početni impuls od prethodno naelektrisanog magnetskog jezgra, dok sekundarni i najsnažniji impuls dobija putem magnetske indukcije iz Zemlje. Henderšot je danas izjavio da je ovde izrađeno nekoliko njegovih motora, te da je jedan od njih, snage 60 konjskih snaga, radio dve nedelje bez potrebe za ponovnim punjenjem magnetskog jezgra.

Hendershot_Gen4.jpg
1514717332_3.jpg
df7607bd-fb6f-4d1b-a50b-ce9136f98630_591x356.jpg
1434_341_2151_2206.jpg

👁️ ANTIGLOBALISTIČKI DOSIJE: Istina o Lesteru Henderšotu — Čovek koga je energetski monopol osudio na zaborav

​

Zaključak Foruma Antiglobalista:

​

Članci iz New York Times-a i vodećih američkih listova iz februara 1928. godine [1] nisu plod mašte, već istorijski dokumenti koji svedoče o trenutku kada je svet mogao da krene potpuno drugim putem. Slučaj mladog pronalazača Lestera Henderšota (Lester Hendershot) predstavlja školski primer kako transnacionalna oligarhija i korporativni kapital rešavaju problem "opasnih" inovacija koje ugrožavaju njihove monopole.

​

Evo hronologije i anatomije sloma jednog genijalnog uma:

​

  • Skromni počeci i pronalazak: Henderšot nije bio deo elitnih naučnih krugova; bio je običan čovek iz američke unutrašnjosti. Njegov izum — motor/generator bez goriva (Fuelless Motor) — nastao je na premisi da se energija može crpiti direktno iz prirodnih sila, tačnije iz Zemljinog magnetnog polja i njene rotacije. Koristeći bazične elemente i induktivne kalemove, konstruisao je aparat koji je bez spoljnih baterija ili goriva pokretao modele aviona i palio sijalice.

​

  • Vojna verifikacija i pažnja elita: U februaru 1928. godine, u vojnoj bazi Selfridge Field u Detroitu, Henderšot izvodi uspešne demonstracije pred najvišim vojnim zvaničnicima, uključujući komandanta baze, majora Tomasa Lanfijera. Izum je privukao i samog Čarlsa Lindberga, koji je u tome video budućnost avijacije i pokušao da preko svojih advokata i fondacija obezbedi finansiranje. Upravo ovi događaji su pokrenuli lavinu medijskih tekstova koje imate priliku da čitate iznad.

​

  • Aktiviranje korporativne cenzure: Čim je vest eksplodirala u javnosti, finansijski i naftni karteli su shvatili opasnost. Tehnologija koja nudi besplatnu ili jeftinu decentralizovanu energiju značila bi potpuni slom elektro-energetskih mreža i naftnih kompanija koje vladaju svetom. Mašinerija je pokrenuta preko noći: etablirana, "kupljena" naučna elita je Henderšota proglasila šarlatanom, njegovi patenti su zakonski blokirani, a dalja vojna istraživanja su pod velom "nacionalne bezbednosti" proglašena državnom tajnom i sklonjena u fioke.

​

  • Tragična sudbina pronalazača: Henderšot je prošao kroz klasičnu torturu sistema. Doživeo je težak i sumnjiv strujni udar tokom jednog eksperimenta koji ga je privremeno paralisao. Laboratorija mu je uništena, a pod konstantnim pretnjama, ucenama i pritiscima korporativnih moćnika, njegova porodica je bila prisiljena na ćutanje. Lester Henderšot je završio život tragično, pod nerazjašnjenim okolnostima 1961. godine, zvanično proglašenim kao samoubistvo — što je sudbina koja je zadesila mnoge pronalazače koji su se drznuli da čovečanstvu ponude energetsku slobodu.

​

Pouka za budućnost:


Priča o Henderšotu nas uči da sistem ne preza ni od čega kada su u pitanju njegovi profiti. Oni ne kriju izume zato što "ne rade", već zato što rade previše dobro — preteći da oslobode čoveka zavisnosti od njihovih brojila, računa i naftnih bušotina. Lester Henderšot ostaje svetionik u istoriji alternativne nauke i večna opomena o ceni koju pojedinac plaća kada ustane protiv globalnog energetskog monopola.

332.jpg
119.jpg
bottom of page