top of page

bankarsko-korporativne manipulacije

Svetski monetarni sistem je namešten tako da se vaš novac uvek krade od vas (i da nikada ne možete napredovati)

Kijosaki kaže da je berzansko tržište finansijska verzija „hleba i igara“ za ljude koji će zauvek ostati zarobljeni u „trci pacova“, nikada ne napredujući. Ako mislite da vam ostane imovina nakon kolapsa dolara, čuvajte svoju imovinu u sopstvenom posedu. To isključuje sve bankovne depozite, penzione fondove, korporativne akcije, državne obveznice, a uključuje zlato, srebro, dragocenosti, hranu…

Nedostatak resursa je nameran i osmišljen (hrana, energija, lekovi) da vas drži u ropstvu i da budete u stalnom stanju straha.

Nema razloga za oskudicu resursa na planeti Zemlji, jer su hrana, sunčeva svetlost, voda, seme i još mnogo toga u izobilju, pa čak su i stvoreni od strane prirode besplatno. Samo kroz namerne kampanje za stvaranje veštačke oskudice globalisti mogu da ubede ljude da će ostati bez svega ako ne budu poslušni (formulisano kao: ako se ne budu pridržavali saveta struke).

332.jpg

novembar 2024

1% ULTRAIMUĆNIH POSEDUJE VIŠE MATERIJALNOG BOGATSTVA OD ONOG KOJE IMA 95% ČOVEČANSTVA - MOŽE LI TU POSTOJATI IKAKAV VID DEMOKRATIJE? KADA IM NOVAC VIŠE NIJE CILJ, OBZIROM DA SU DUHOVNO SIROMAŠNI, DESTRUKTIVNO KONTROLISANJE ŽIVOTA LJUDI IM POSTAJE SVRHA I UMOBOLNA ZABAVA! 
Najviše  superbogatih i moćnih ljudi živi u SAD – i oni imaju i najveći uticaj. Takođe je primetno da se, po broju stanovnika, najviše „globalnih elita“ nalazi u Skandinaviji (više od 1.000 na milion stanovnika). Poznato je da globalne elite, kao „top 1 odsto“, imaju više bogatstva od 95 odsto čovečanstva. Takozvani superbogati i mega-korporacije koje kontrolišu tako oblikuju globalna pravila koja služe njihovim interesima na račun ljudi širom sveta. Izveštaj Oxfama upozorava na superbogate. U izveštaju koji je krajem septembra 2024.godine objavila humanitarna organizacija Oxfam upozorava se da je svet decenijama u rukama „globalne oligarhije” i rastuće nejednakosti, u kojoj najbogatiji deo čovečanstva poseduje više bogatstva nego skoro svi ostali zajedno. Oxfam je analizirao podatke giganta investicionog bankarstva UBS i otkrio da je bogatstvo prvih 1% sada veće od zajedničkog bogatstva 95%. Prema ovim brojkama, u globalnoj ekonomiji postoji tolika nejednakost da ključnim industrijama dominira mali broj kompanija. Na primer, skoro polovinu svetskog tržišta semena kontrolišu samo dve kompanije, Bajer (Monsanto) i Corteva.

GbdbjZpbgAAaqGc.jfif

Samo tri finansijska giganta sa sedištem u SAD, Blackrock, State Street i Vanguard, upravljaju sa skoro 20% od oko 20 triliona dolara u svetskoj imovini koja se može investirati. Ove velike korporacije sve više vode milijarderi. Prema Oksfamu, milijarder je ili šef ili glavni akcionar u više od trećine od 50 najvećih svetskih korporacija. „Iako često čujemo da rivalstvo supersila podriva multilateralizam, jasno je da ekstremna nejednakost igra veliku ulogu“, rekao je izvršni direktor Oksfama Amitab Behar. Između ostalog, Oxfam se takođe žali da su zahvaljujući ovim korporacijama takozvane „vakcine protiv Covid-19“ preferencijalno date bogatim zemljama. Oxfam smatra da je to diskriminisalo siromašne zemlje, međutim, nakon onoga što znamo o ovim proizvodima, sigurno bi ove zemlje trebalo da budu zahvalne što nisu bile izložene.

Oksfam je objavio svoj novi izveštaj, „Multilateralizam u doba globalne oligarhije“, uoči godišnje opšte diskusije Ujedinjenih nacija na visokom nivou. Tema 2024. godine – koristeći izraze tipične za Ujedinjene nacije – bila je: „Ne ostavljajte nikoga iza sebe, radite zajedno na promovisanju mira, održivog razvoja. Ljudsko dostojanstvo za sadašnje i buduće generacije“. „Ekstremna koncentracija globalnog bogatstva na vrhu direktno podriva ove ciljeve“, kaže Oksfam u svom novom izveštaju. „Ultrabogati su koristili svoje akumulirano bogatstvo da utiču na političke odluke koje su podstakle destruktivne nejednakosti“, izveštava Oksfam. Međutim, ovo saznanje nije revolucionarno, tim pre što se ovaj razvoj poslednjih decenija ubrzava, takođe zahvaljujući „digitalizaciji”.

„Ekstremna nejednakost je stoga i uzrok i posledica pomeranja ka globalnoj oligarhiji, koja je ovde široko definisana kao sposobnost ultrabogatih da utiču na političke odluke na načine koji povećavaju njihov prosperitet“, navodi se u izveštaju. „Demokratije su mučene činjenicom da ultrabogati, često preko moćnih korporativnih interesa koji deluju u njihovo ime, mogu da utiču na kreiranje politike u svoju korist na račun većine. Kretanje ka oligarhiji takođe više nije ograničeno na nacionalne granice. Ovo je postalo globalno, utičući na kreiranje politike u pojedinačnim zemljama i na međunarodnom nivou“, kaže Oxfam.

Odličan primer kako su ogromne korporacije uspele da dominiraju velikim delom Evrope pod jednim vođstvom je EU, koja u osnovi deluje u interesu mega-korporacija. EU tada uvodi zakone, norme i propise koji su u osnovi protiv interesa građana, ali su uvek u interesu korporativnog lobija. Svetao primer osiromašenja masa u situaciji kada se brine o najbogatijima (dok je srednja klasa posebno eliminisana) je destruktivni Green Deal ili Agenda 2030.

Naravno, Oksfam – sasvim namerno – neće to da pomene…

preuzet tekst sa: https://nultatacka.rs/superbogata-elita-poseduje-vise-od-95-covecanstva-oni-oblikuju-svet-po-svojim-pravilima/

332.jpg

jul 2024

KRUPNI BANKARI I NJIHOVE SLUGE NA PUTU USPOSTAVLJANJA SATANISTIČKOG NWO

Ovaj pozdrav na slikama ste već viđali od strane mnogih vajnih političara, njihovih još idiličnijih savetnika, masona, pripadnika tajnih društava i drugih zlotvora. On doslovno znači:"Živeo Sotona"! Čisto da znate i prepoznate entitete lišene ljudskosti i empatije. Ovaj pozdrav nije stvar slučajnosti, niti gest koji zabavlja mase. Ko god to tvrdi ili je naivna neznalica ili pripada kultu rogatog, trećeg nema.  

Novinar jevrejskog porekla Henri Makou piše:" Kabalizam je satanistički kult kome pripadaju KRUPNI BANKARI. Tome kultu pripadaju takođe i naši vodeći političari, uključujući Džordža Buša i Baraka Obamu..." 


 

0.jpg
0000.jpg
000.jpg
00.jpg

Kabala uči tome da čovek može uzurpirati Božiju ulogu i po svom shvatanju prekrajati stvarnost. (setite se, primera radi među mnogim istorijskim događajima i Francuske revolucije). Toliko pominjana u javnosti finansijska kriza, koju mogu započeti i završiti kada im se prohte, je zapravo uzurpacija i sredstvo postizanja sebičnih ciljeva BANKARA. Cilj svetske zavere bankara je da naprave to da satana (s kojim su sklopili pakt i koji ih nagrađuje materijalnim bogatstvom i ostalim čulnim, prizemnim zadovoljstvima i moćima) bude priznat za Boga. Iluminati-kabalisti koriste sva sredstva - RATOVE, REVOLUCIJE, FINANSIJSKE KRIZE da bi ostvarili taj cilj i uspostavili njihov NWO!

PRITOM, TIRANIJA SVETSKE VLADE SE PRIMENJUJE  NEPRIMETNO ZA ČOVEČANSTVO KOJE NIŠTA NE PODOZREVA!

 

U saglasnosti sa Zogarom, Mošijah objavljuje rat celom svetu. Samo Izraelj će postojati! I sada dolazimo do jednog korisnog zaključka:Kabala smatra sve "Jevreje" kao gospodare sveta koji se koriste njegovim bogatstvom i uslugama robova. Pritom POJAM "JEVREJIN" ODNOSI SE NA SVE ČLANOVE MASONSKOG REDA ILUMINATA KOGA ČINE I JEVREJI I NEJEVREJI (da ne bude zabune, "Jevreji" su dakle svi koji prihvate kabalu, talmudizam odnosno satanizam i koji svesrdno rade na uspostavljanju NWO u kojem nema mesta za ljubav i sve što je dobro, od Boga nam datog). Kabalistima ne trebaju neposvećena lica , uključujući i Jevreje koji nisu njihovi sledbenici! (Još u srednjem veku pravi Jevreji okrenuti starozavetnoj Tori su mnogo postradali od rabina-talmudista. I danas je tako).

Dejvid Ajk

1.jpg
332.jpg

mart 2024

KONTROLOM NACIONALNIH EKONOMIJA KA POLITIČKOM I KULTURNOM POTČINJAVANJU SVETA - izvod iz teksta Igora Ivanovića - Politika „sekte bogataša” je ekvivalent njenih ekonomskih interesa. Srbija je za njih samo i jedino kolonija koju treba politički okupirati, ekonomski potčiniti i kulturno preumiti. Prema srpskim nacionalnim interesima se primenjuje ista doktrina koja je oprobana u mnogim sličnim slučajevima kod ostalih država „Trećeg sveta”. Današnje ekonomsko ropstvo u ovakvom konceptu zamenjuje nekadašnju vojnu okupaciju, koja je primenjivama kroz istoriju. Postoji izvesno olakšanje koje je prirodno nastalo kao rezultat „razvoja ideje slobode” u čovečanstvu, odnosno kao rezultat razvoja normi i tehnologije. Srbija se geografski nalazi u Evropi i nemoguće je tretirati je kao brutalnu robovlasničku teritoriju poput Afrike, odnosno neophodno je da se kolonizacija Srbije izvodi suptilno – sa merom i bez vidljivih zločina.

132.jpg
374.jpg
738.jpg

Na ovom mestu ćemo se poslužiti knjigom – najboljim neživim čovekovim prijateljem – da bi bolje pojasnili ovaj vazalni ekonomski koncept. Nekada je takav koncept bio brutalno okupacioni, danas je uvijen u Davosku ambalažu, ali mu je kolonijalna suština nepromenjena. Pozivamo se na autora Džona Perkinsa i njegovo autobiografsko delo Ispovesti ubice ekonomija. Na samo početku ove vredene knjige autor piše: „Ubice ekonomije vrlo su dobro plaćeni profesionalci koji na prevaru uzimaju milijarde dolara od država širom sveta. Oni prebacuju novac iz Svetske banke, USAID-a i drugih stranih agencija za ‘pomoć’ u kase ogromnih korporacija i džepove nekoliko imućnih porodica koje drže pod kontrolom prirodne resurse Zemlje. Njihovo oružje su, između ostalog, lažni finansijski izveštaji, namešteni izbori, podmićivanje, iznuđivanje, seks i ubistva. Oni igraju igru staru koliko i imperije, a ta igra je poprimila nove, zastrašujuće dimenzije u današnje vreme globalizacije. Ja to najbolje znam, bio sam jedan od njih.”

Ubrzo nakon toga autor Perkins piše o ljudima koje je poštovao, o predsedniku Ekvadora Haimeu Roldosu i o predsedniku Paname Omaru Torihosu, koji su obojica poginuli u avionskim nesrećama. Autor kaže: „Njihove smrti nisu bile nesrećni slučajevi. Ubijeni su jer su se suprotstavili bratstvu korporacijskih, vladinih i bankarskih glavešina čiji je cilj globalna imperija. Mi, ubice ekonomija, nismo uspeli da ih obrlatimo, pa je na naše mesto došla druga vrsta plaćenih ubica – šakali koje je odobrila CIA i koji su nam uvek bili za petama.” Ovo je realni i stvarni ekonomski model koji „sekta bogataša” primenjuje na države poput Srbije.

U stvarnosti mi vidimo samo medijsku maglu oko ove teme, gustu mrežu „međunarodnih institucija” i lažljivih medija čiji je zadatak da sakriju suštinu. Sve ove finansiske institucije – koje u svom nazivu sadrže prideve poput „svetski”, „međunarodni”, „evropski”, „američki”, „globalni” i slično – i o kojima se pohvalno govori u srpskoj javnosti kao o dobronamernim „partnerima” u biti su privatne zelenaške banke „sekte bogataša”. Ako ne uspeju da nateraju države „Trećeg sveta” na nepotrebne i nepovoljne kredite (koje oni samo elektronski upumpaju bez ikakvog stvarnog troška po njih) – dolaze plaćene ubice koje vam šalje CIA. Smatram da su ovi pasusi, iako ne dugački po formi, dovoljno sadržajni da oslikaju ekonomski model koji se primenjuje i u „evropskoj Srbiji”. Nema potrebe dužiti da bi se na bezbroj drugih činjenica dokazivalo isto.

Posebna osobenost srpske ekonomije je privatizacija koja je sprovedena odmah nakon „petooktobarske revolucije”. Tada je rasprodat celokupan zdrav proizvodno-uslužni potencijal u Srbiji, naročito onaj koji je imao 

državni monopol. Značajnim delom ova profitabilna imovina je otuđena od strane stranih (zapadnih) država, uz oksimorkski naziv „privatizacija”. Nakon toga je samo povećan nivo okupacije srpske ekonomije, odnosno njena vazalna potčinjenost gorenavedenoj „sekti bogataša”.

Kompletan tekst na : 
https://standard.rs/2024/03/12/srbija-protiv-sekte-bogatasa/

332.jpg

oktobar 2023

VLAST I TIRANIJA KRUPNOG KAPITALA BANKARSKO-KORPORATIVNE GLOBALISTIČKE MAFIJEReč „parazit” na grčkom zapravo znači „sunđer”. U antičkoj Grčkoj, ovo je bio naziv za prevarante koji bi sticali poverenje bogatih građana, pa bi lukavošću, neretko i silom, preuzimali njihove domove. Na isti ovaj način su se ponašale i sile Zapada, ostvarujući dominaciju kroz primenu najbrutalnijih i najnehumanijih metoda.

Istorija poznaje mnoge primere. Evropsko osvajanje Novog sveta pratio je genocid domorodaca. Preko 15 miliona robova oteto je iz Afrike –kao rezultat njene podele i pljačke – i odvedeno u Ameriku, pretežno u SAD. Isisavanje resursa iz Južne i Jugoistočne Azije u ogromnim količinama, „opijumski ratovi” u Kini i druge slične operacije ostaju u sećanju.

Pri svemu tome, kolonijalno-imperijalističke projekte planirali su i implementirali pre svega nosioci privatnog kapitala: trgovci, preduzetnici, akcionarska društva i korporacije koje su bile moćnije od mnogih zemalja, i koje su posedovale sopstvene vojske i mornarice.

62.jpg
shutterstock_1065502409-scaled.jpg

Danas su istočno-indijske kompanije (misli se na trgovinske kompanije koje su različite evropske države formirale tokom kolonijalne ere, najpre radi uspostavljanja trgovinskih odnosa, a potom i radi uspostavljanja vojno-političke kontrole teritorija indijskog subkontinenta i Azije, prim. prev.) i kolonijalne administracije zamenjene transnacionalnim korporacijama, čiji resursi prevazilaze potencijal većine zemalja sveta.

Politiku u zemljama Zapada ne oblikuju izabrane vlasti, nego isti taj krupni kapital. Američki proizvođači oružja odavno se osećaju kao vladari Pentagona, a njihove kolege iz informacionih džinova poput Gugla, Mete (bivši Fejsbuk, prim. prev), Epla, Majkrosofta i Amazona čak ni ne pokušavaju da sakriju kako tehnologije za prikupljanje ličnih podataka koriste zarad sopstvenih ciljeva, uspostavljajući društvenu kontrolu širom sveta.

Konglomerat privatnih banaka poznat kao Federlane rezerve SAD (FED) je kreditor-zajmodavac američkoj vladi, koja zauzvrat navlači čitav svet na „dolarsku iglu”. Vašington nastavlja da svesno, premda nasilno, uvećava nacionalni dug, koji je već premašio 32,5 biliona dolara. Jedan za drugim, predsednici FED-a hvališu se kako SAD mogu da otplate bilo koju pozajmicu jer mogu da štampaju neograničenu količinu novca.

Nikolaj Petrušev - https://standard.rs/2023/10/02/parazitska-piramida-zapada-se-zaljuljala/

332.jpg

jul 2023

NOVAC JE BOG NA ZAPADUZapad je jedina civilizacija u istoriji koja je na vrhuncu sopstvene moći proglasila smrt duhovnog Boga. Natopljeni grižom savesti ili željom za romansiranom istorijom, za sva svoja nedela potražili su krivca u božjem poretku, da bi sebe oslobodili kazne. Hrist nije slučajno ili nemarno prognan po drugi put, On koji je preuzeo našu krivicu postao je krivac, jer je ateizam umesto hrišćanstva ozvaničen kao nova religija Zapada. Umesto duhovnog boga, Zapad je proglasio materijalno za božansko. Novac je postao mera svih stvari, glavni arbitar, potvrda svačijeg uspeha: novac je postao Bog. Ovo je prva ljudska civilizacija koja je tako ogoljeno i primitivno materijalna, nepopravljivo „iščašena iz zgloba“, danas već otvoreno nezainteresovana za duhovnu ravnotežu.

Klanjanje Zlatnom teletu ukinulo je postepeno sve društvene kočnice i vremenom  poništavalo lične moralne zakone. Poput sluge Smerdjakova iz remek-dela „Braća Karamazovi“ koji se ne libi da objavi kako je ubio najstarijeg Karamazova ali i da ne oseća krivicu zbog toga, jer pošto više nema Boga – nema ni moralnih zakona. Ovaj Mamonski kult vremenom je prouzrokovao široku mentalnu prekompoziciju zapadnih zajednica u smislu proglašavanja intelektualca „suvišnim čovekom“. Čemu društvena pamet kada samo kritikuje i preispituje? Čemu kritičko mišljenje kada ne pravi pare? Čemu opštost kada nije materijalna? Čemu društvene nauke kada ne pokreću robote? Čemu široko obrazovanje kada tržište traži samo uskostručne kadrove? Čemu mogućnost da običan kadar postavlja nezgodna pitanja jer zna mnogo? Zašto bi civilizacija Mletačkog trgovca rizikovala ako od toga ne vidi profit?

 
Igor Ivanović

1000_F_190403634_c0MP02NxnCmstIZYS5KupSlrJulgb2w3.jpg
332.jpg

jun 2023

POVEZANOST "FILANTROPA" BILA GEJTSA SA KOMPANIJAMA KOJE KRŠE LJUDSKA PRAVA, UNIŠTAVAJU PRIRODU, ZLOUPOTREBLJAVAJU PRAVA RADNIKA - Pratite novac i upoznaćete čovekovo pravo lice. Da bi prihvatio nečiji savet, na primer u vezi sa vakcinisanjem, pratio bih novac te osobe kako bih video odakle dolazi. Da li ta osoba ima dobre namere ili ne. Kada je u pitanju Bil Gejts kojem su usta puna hvalospeva o vakcinama, u startu ćemo naići na njegove veze sa veoma sumnjivim kompanijama.

 

Gejts ima tendenciju da primenjuje otrove i apsolutni fokus na depopulaciju. Da se podsetimo šta je jednom prilikom rekao pred okupljenim auditorijem: “Prvo, dobili smo populaciju, i svet danas ima 6,7 milijardi ljudi i kreće se ka 9 milijardi. Uradili smo zaista dobar posao sa novim vakcinama, brigom o zdravlju, uslugama reproduktivnog zdravlja. Mogli bi to da smanjimo za 15%”. Čovek otvoreno promoviše smanjenje populacije kako bi spasao planetu, govoreći da vakcine mogu postići taj cilj a potom promoviše iste te vakcine kako bi tobože spasao živote. Sumnjivo?

0100.jpg

Videli smo GMO, inficirane komarce, biološko oružje, trgovinu decom i zlostavljanje na Epštajnovom ostrvu… sve to čini ne baš finu sliku o Gejtsu. Što se dublje istražuju njegove veze sa drugim kompanijama dolazimo do zaključka da su upravo mnoge od tih kompanija i najkritikovanije na svetu zbog kršenja ljudskih prava, zloupotrebe radnika, uništavanja prirode i  izbegavanja plaćanja poreza.

 

To su kompanije iz oblasti rudarstva poput Barric Gold, BHB Billiton, Freeport McMoRan, Glencore, Rio Tinto, Vedanta i Vale, brazilska kompanija za rudarstvo koja je najomraženija u javnosti zbog uništavanja okoline i kršenja ljudskih prava. Slede kompanije iz oblasti poljoprivrede poput Nestle, Unilever, Archer Daniels Midland, Kraft i Mondelez International. 

Kompanije iz hemijske i farmaceutske industrije poput BASF, Dow Chemical, GlaxoSmithKline, Novartis i Pfizer. Kompanije za proizvodnju pića poput Coca Cola, Diageo, PepsiCo i SAB Miller. Građevinske kompanije poput Caterpillar-a koji dugo optuživan za kršenje ljudskih prava na okupiranim teritorijama u Palestini. Iz oblasti odbrane BAE Systems  koji je najveći saradnik Ujedinjenog Kraljevstva u oblasti odbrane i izvoznik naoružanja.

 

Naoružanje i filantropija, kršenje ljudskih prava i filantropija, uništavanje prirode i filantropija, zloupotreba radnika i filantropija, veoma, veoma zanimljiva filantropija Bila Gejtsa koji filantropski u istom duhu nam nudi, nameće pa i preti da se vakcinišemo, filantropski, nema šta.

Treba navesti i kompanije koje proizvode đubriva na bazi nafte sa kojima sarađuje naš “filantrop”. Fondacija Bil i Melinda Gejts su investirali 1,4 milijardi dolara u kompanije za proizvodnju fosilnih goriva kao što su BP (British Petroleum) i Anadarako Petroleum koji su nedavno primorani da plate 5 milijardi dolara za čišćenje životne sredine. Ista fondacija je investirala u 35 od 200 top kompanija po rangu u rezervama uglja. Tu spadaju anglo-američki giganti u industriji uglja poput BHB Billiton-a ali tu su i Shell, Conoco Phillips, Chevron, Total i Petrobras.

 

Da, sve nabrojano je povezano sa "filantropijom" Bila Gejtsa. Neki ljudi i dalje veruju da je Bil ljubazan i da daje novac u dobrotvorne svrhe ali ga je još više ljudi ipak prozrelo. Jednom kada pukne taj njegov prljavi balon, sve što će mu ostati jeste da je potomak Rokfelera koji je igrao svoju marionetsku ulogu u depopulacionim agendama 21 i 2030.

Izvod iz dokumentarnog filma Pad kabale 11 deo

332.jpg

mart 2023

NAJVEĆI GLOBALNI INVESTICIONI FOND BLEKROK ("BlackRock") NA PUTU OSVAJANJA SVETA - GENERATOR GLOBALISTIČKIH MANIPULACIJABlekrok upravlja svetskim ekonomskim sistemom. U vlasništvu tog fonda nalaze se najmoćnije kompanije iz svih privrednih sektora. Blekrok je vlasnik osam od deset najvećih fabrika za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, ali i dvadesetak najuspešnijih svetskih proizvođača hrane.

Blekrok ima najviše upravljačkih deonica u farmaceutskim gigantima Pfizer, Moderna i Johnson & Johnson, ali i u Biotechu i Bayeru, pa i u kineskom Cinofarmu i svih ostalim kompanijama koje su proizvodile vakcinu protiv Kovida 19.

Blekrok je vlasnik kompanije Meta, u čijem sastavu se nalaze Facebook, Instagram i WhatsApp. Isti fond je vlasnik kompanije Alphabet, koja je vlasnik Google, You Tube i Android. Osim društvenih mreža i interneta, Blekrok kontroliše i vodeće mejnstrim medije, od New York Times-a do svih američkih televizija s nacionalnom pokrivenošću . U vlasništvu tog fonda se nalaze CNN i Fox News, mediji koji promovišu suprotstavljene političke stavove. Po tom modelu, Blekrok je vlasnik i Pepsija i Coca Cole. Blekrok podržava tzv. zelenu agendu i finansira projekte za obnovljive izvore energije, ali istovremeno u vlasništvu ima najveće naftne kompanije i rudnike uglja i drugih "prljavih" ruda.

Blackrock-oct.jpg

Lorens Fink, izvršni direktor Blekroka, nedavno je u pismu deoničarima priznao da je profit jedini cilj promocije određenih političkih i ekonomskih trendova.

- Akcionarski kapitalizam nije nikakva politička ideja. To nije društvena ili ideološka agenda. Ne fokusiramo se na održivost zato što smo ekolozi, već zato što smo kapitalisti. Radi se o kapitalizmu koji pokreću međusobno korisni odnosi između vas i radnika, kupaca, dobavljača i zajednica na koje se vaše kompanije oslanjaju da bi napredovale - napisao je "kralj Wall Street-a".

S lešinarskim instinktom, Blekrok ne propušta prilike da preko malih investicija uzima neuporedivo veću imovinu država čije privrede se nalaze u velikim problemima. 

U vreme pandemije korona virusa, kad su mere za njeno suzbijanje ugrozile egzistenciju gađana, kompanija i zemalja, Blekrok je iskoristio domino efekte urušavanja privrede u mnogim državama, kao što su Italija, Argentina, Pakistan i Libanon. Kolaps privrede je pretio da odvede te zemlje u bankrot. Tek u toj krizi javnost je saznala da veći deo javnog duga tih država kontroliše Blekrok.

Na opasnost, koju sa sobom donosi Blekrok, upozoravaju samo pojedini intelektualci, analitičari i novinari, među kojima su najglasniji Siniša Ljepojević i Branimir Nestorović.

- U hibridnom ratu, koji Zapad vodi protiv slobodnih država i naroda, ima mnogo značajnih detalja. Najvažniji je dolazak sada već zloglasnog američkog investicionog fonda Blekrok. Već je otvorena njegova kancelarija u Beogradu. Taj fond, koji jeste najveći na svetu, dolazi u Srbiju, kao što je to uradio u Ukrajini, da pod izgovorom reformi i restruktuiranja preuzme vitalne grane industrije, kao što su elektroprivreda, elektrodistribucija i poljoprivreda. Blekrok je, u vreme predsednika Donalda Trapa inkorporiran u američko Ministarstvo finansija, ali taj fond je bio i ostao grobar. Blekrok je gori od Međunarodnog monetarnog fonda ili Svetske banke. To nije privatna kompanija, nego investicioni fond koji ništa ne proizvodi, nego upravlja tuđim novcem. Otkupiće državni dug, pa će uzeti Elektroprivredu Srbije i Elektrodistribudiju. Kada postane vlasnik EPS-a, kupovaće struju gde god hoće, pa će je prodavati po ceni koja njemu odgovara kako bi ostvario što veći profit. Kada Blekrok uzme srpsku poljoprivredu dodatno će skočiti cena hrane. Blekrok je na takav način radio svuda u svetu, to se zna. Ne mogu da razumem zašto Srbija srlja u to. Mi više nismo samo okupirani, Srbija postaje kolonija - kaže Ljepojević.

Na istu opasnost upozorava i dr Nestorović.

- Najstrašnija vest u srpskoj istoriji je da je Blekrok otvorio kancelariju u "Beogradu na vodi". Gde dođe Blekrok, tu trava više ne raste. Te hedž fondove interesuje samo profit. To smo imali ovde kad je počela privatizacija. To nisu nikakvi investicioni fondovi, oni gledaju samo da okrenu pare, da ulože malo, a uzmu mnogo. Videli smo kako to izgleda na privatizaciji IMT-a, koja je završila rasprodajom imovine i zemljišta, da bi na kraju nestao IMT. To nije privatizacija ili investiranje, nego uništenje. Dolazak Blekroka je znak u kom pravcu ide država. Oni će finansirati sve mega-projekte, ali Srbija neće imati nikakvu korist od toga. To će biti kao u Ukrajini, ista priča. Srbija će podići ogromne kredite, gradiće se auto-putevi i brze pruge, ali to neće biti naše, neće biti u vlasništvu Srbije. Mi ćemo postati podstanari u sopstvenoj zemlji - kaže Nestorović.

larry-fink-4.webp
antisemitic-flyers-beverly-hills-1638197447.png
blackrock_investigate-europe.jpg
336682319_1265869601020708_4768795791477450612_n.jpg

Kako prolaze države u koje investira Blekrok vidi se na primeru Ukrajine. Blekrok je u Ukrajinu stigao 2014. godine. Osim investicija u energetski i poljoprivredni sektor, kroz te kombinacije oprano je nekoliko desetina milijardi dolara za kompanije koje su povezane sa čelnim ljudima američke Demokratske partije. U te poslove bili su uključeni Džozef Bajden i njegov sin Robert Hanter Bajden. Dok je Džo Bajden, tada na funkciji potpredsednika SAD-a, upravljao trgovinom ruskom naftom i gasom, koja se odvijala preko ukrajinskih kompanija, Hanter Bajden je bio uključen u izgradnju biolaboratorija u kojima je razvijano biološko oružje.

Ukrajinska vlast je omogućila Blekroku da, u okviru restruktuiranja javnog duga, 2015. godine kupi državne obveznice za 25 odsto vrednosti. Na taj način, pod izgovorom "pomoći u otplati dugova", Blekrok i drugi hedž fondovi za šest godina su ostvarili dobit koja je bila oko 300 odsto veća od cene po kojoj su kupili ukrajinske obveznice.

Pljačka Ukrajine nije zaustavljena početkom rata sa Rusijom. Naprotiv, Blekrok je napravio dva sistema za realizaciju profita. Prvi se zasniva na prodaji oružja ukrajinskoj armiji. Taj investicioni fond je najveći pojedinačni vlasnik vodećih kompanija za proizvodnju oružja i vojne opreme, među kojima su Lockheed Martin, Boing, Northrop Grumman, Raytheon i General Dynamics.

Tokom prošle godine vrednost akcija tih kompanija je porasla za više od 30 odsto, a ekstraprofit je porastao za više od 10 milijardi dolara. Istovremeno dok prodaje oružje, Blekrok pravi i naplaćuje planove za "pomoć i podršku u posleratnoj rekonstrukciji Ukrajine". Blekrok priprema novi "Maršalov plan" u koji će, navodno, biti uloženo oko 750 milijardi dolara.

U medijskoj kampanji, kojom Blekrok predstavlja Ukrajinu kao buduće "najveće gradilište na svetu", najavljuju se krupni poslovi u energetici, rudarstvu, poljoprivredi i infrastrukturi, uključujući izgradnju puteva, mostova, bolnica, fabrika i škola. Blekrok je već formirao privatni eyuity fond od 500 miliona dolara, kroz koji bi trebalo da se u obnovu Ukrajine plasira oko 25 milijardi dolara s računa raznih država, kompanija i privatnih investitora.

Leri Fink, izvršni direktor Blekroka, i Volodomir Zelenski, predsednik Ukrajine, krajem prošle godine razgovarali su video linkom. Fink i Zelenski su se složili da se u bliskoj fudućnosti "fokusiraju na koordinaciju svih potencijalnih investitora i učesnika u rekonstrukciji Ukrajine i usmeravanje investicija u najrelevantnije i najuticajnije sektore ukrajinske privrede". Dogovoreno je da Blekrok preuzme kontrolu nad Ukrajinskim fondom za obnovu.

Za taj posao određen je tim Blekroka na čelu sa Erikom van Nostrandom, koji je na direktorsku poziciju u tom investicionom fondu došao u avgustu prošle godine s funkcije višeg savetnika u američkom Ministarstvu finansija, gde je bio zadužen za kreiranje ekonomske politike SAD-a prema Rusiji i Ukrajini. Posle promocije plana za obnovu Ukrajine na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, Blekrok je u Varšavi održao izložbeni sajam "Obnovimo Ukrajinu", na kome je učestvovalo više od 300 kompanija iz 22 zemlje.

Naravno, Blekrok je imao vlasnički udeo u svakoj od tih kompanija, koje su angažovane na pripremi obnove Ukrajine. Pored toga, Blekrok investira u Ukrajinu i kroz fondove koje su osnovale Nemačka i Francuska. Pošto Blekrok ima akcije u nemačkoj Dojče banci i francuskom fondu BNP Paribas, preko njih namerava da širi poslovnu imperiju u ratom razrušenoj Ukrajini. 

S budžetom od 10.000 milijardi dolara, Blekrok lako rešava probleme u širenju svoje menadžerske imperije. Kao što u biznisu ulaže u sve konkurentske firme (u Pepsi koliko i u Coca Colu, u CNN kao i u Fox), Blekrok investira i u političke stranke i njihove lidere. 

Taj fond je, preko kompanija u čijem vlasništvu učestvuje, finansirao predsedničku kampanju Emanuela Makrona, ali i njegovu protivkandidatkinju Marin Le Pen. U borbi za vlast u Nemačkoj, Blekrok je finansijski podržao i Olafa Šolca kao i Fridriha Merca, naslednika Angele Merkel na mestu šefa CDU.

Merc je od 2000. do 2009. godine bio predsednik poslaničke grupe demohrišćana u Bundestagu, ali je, posle izbornog poraza od Merkel, napustio politiku i posvetio se biznisu. Od 2016. godine bio je predsednik Blekrokove filijale u Nemačkoj BlackRock Germany.

I u vrhu Blekroka nalaze se kadrovi sa istaknutim političkim pedigreom. Osim Van Nostranda, u vrhu tog investicionog fonda, na direktorskoj funkciji, nalazi se Tom Donilon, koji je bio na funkciji savetnika za nacionalnu bezbednost SAD-a u vreme administracije Baraka Obame. Kao i Van Nostrand, Donilon je ekspert za procenu geopolitičkih rizika mogućeg sukoba Rusije i NATO-a.

Srbija kolonija Blekroka. Finansijski gigant Blekrok ("BlackRock") upravlja imovinom vrednom 10.000 milijardi dolara, što je duplo više od godišnjeg budžeta Sjedinjenih Američkih Država i više od BDP-a Kine. U vlasništvu Blekroka nalaze se najveće svetske kompanije iz farmaceutske, vojne i prehrambene industrije, najveće banke i mediji. Blekrok je pre nekoliko godina posredno, kupovinom stranih firmi koje imaju filijale u Beogradu, ušao u Srbiju, a nedavno je otvorio svoje kancelarije u Kuli u "Beogradu na vodi". Kupovinom javnog duga Srbije, taj fond će preuzeti kontrolu nad kompletnom srpskom privredom i postati vlasnik države, kao što je to već uradio u Ukrajini, Argentini, Pakistanu i još nekoliko zemalja, koje su završile u ratovima, bankrotu i bedi. Blekrok najveći profit ostvaruje saradnjom s političkim liderima zemalja koje su opterećene visokim javnim dugom, kakva je Srbija. Kreditima, koje je ulagao u megalomanske projekte, Aleksandar Vučić je zadužio nekoliko sledećih generacija.

Sada Srbija više ne može ni da otplaćuje prispele rate, a promene na tržištu novca podigle su cenu kredita. U bezizlaznoj situaciji, Vučić je odlučio da Srbiju proda Blekroku. Kad Blekrok otkupi određeni deo državnog duga, moći će da raspolaže srpskim javnim resursima u skladu sa svojim privatnim potrebama, koje se svode na ubiranje profita.

U fokusu Blekroka nalaze se Elektroprivreda i Elektrodistribucija Srbije, čija vrednost se procenjuje na oko sedam milijardi evra. S obzirom na energetsku krizu u svetu, kao i na kapacitete EPS-a, pod upravom Blekroka energetski sistem Srbije može da u kratkom roku udvostruči vrednost. To će se obezbediti restruktuiranjem EPS-a, otpuštanjem nekoliko hiljada radnika i desetak hiljada parazita, koje je SNS udomio u to javno preduzeće, pa i podizanjem cene električne energije.

Pored toga, Blekrok će profit tražiti u trgovini srpskim poljoprivrednim zemljištem i rudarskim nalazištima. Uzalud se Vučić hvali otkrivanjem novih nalazišta zlata, za koja, kako kaže, samo on i još dvoje njegovih ortaka znaju gde se nalaze. Rudnici zlata, bakra, uglja i, naravno, litijuma preći će u vlasništvo Blekroka. Građani Srbije od toga neće imati nikakvu korist. Sve što su generacije ulagale u EPS i sva prirodna bogatstva pripašće Blekroku, što će omogućiti dodatnu zaradu njihovim akcionarima.

U tom planu, koji je skrojen po modelu kakav je namenjen i Ukrajini, Blekrok priprema i privatizaciju Železnice Srbije, kao i državnih fondova kao što su zdravstveni i penzioni. Kad do toga dođe, plate u značajnom delu javnog sektora, kao i penzije neće se isplaćivati iz republičkog budžeta, nego s računa investicionog fonda, i to onoliko koliko Blekrok proceni da treba. Bez obzira na odrednice iz Ustava, Srbija više neće biti država srpskog naroda i svih njenih građana, nego kolonija Blekroka.

Uz sve ekonomske posledice, ulazak Blekroka u Srbiju uticaće i na njene međunarodne odnose. Uostalom, Blekrok zato i dolazi ovde, da bi istisnuo politički, bezbednosni i privredni uticaj Rusije i Kine. Leri Fink je nedavno procenio da će "ruska invazija na Ukrajinu okončati globalizaciju kakva je postojala u proteklih 30 godina". Na toj polaznoj osnovi, Blekrok je zaključio da ceo svet ulazi u period rasta inflacije i većeg rizika za obveznice i deonice. Blekrok je poslovnu strategiju za 2023. godinu nazvao "Povratak u kolebljivu budućnost", u kojoj se kao uzrok problema istakao "politizaciju svega".

Predrag Popović - izvodi iz teksta: Američki investicioni fond Blekrok postaje vlasnik Srbije

kompletan tekst: https://magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=541&cl=05

decembar 2022

332.jpg

RAZOČARAVAJUĆE I RUŽNE SLIKE I ODLIKE postojeće MONETARNE (bankarsko-korporativne) EKONOMIJE - Međunacionalni oružani sukob mnogi i dalje vide kao jedini način za prevazilaženje razlika. To je posebno podržano od strane onih koji enormno profitiraju od prodaje oružja i prateće opreme. Ovo je, naravno, u potpunosti neprihvatljivo i opasno zbog toga što ratovi imaju ekstremnu cenu u ljudstvu i okruženju.

Zahvaljujući ogromnim prednostima datih korporacijama od strane zakonodavaca koji im duguju svoje pozicije, monopoli dobijaju veću kontrolu. Utešna pretpostavka “Ja mogu napraviti razliku” sve je dalje i dalje od realnosti. Sve manje korporacija poseduje sve više i više kompanija. Isti ljudi sede u upravnim odborima različitih najvećih korporacija, pored sopstvene. Korporacije koje poseduju auto i avio kompanije, mogu posedovati i prehrambene, radio, TV, novinske, farmaceutske, proizvodne i kompanije za proizvodnju oružja. Deset najvećih zajmodavnih institucija virtuelno kontrološe sve kreditne kartice u SAD. Bogatstvo i uticaj korporativnih elita ne može se izjednačiti ili meriti od strane radnika, koji im omogućavaju sticanje tog bogatstva. Sa medijskim komapanijama danas, prisvojenim ili sponzorisanim od strane velikih korporacija, teško je znati da li se vestima može verovati.

Suočavamo se sa zajedničkim pretnjama koje prevazilaze nacionalne granice: prenaseljenost, energetska nestašica, oskudica vode, ekonomska katastrofa, širenje nekontrolisanih oboljenja, i tehnološka zamena radnika mašinama, samo su neke od njih. Čak 852 miliona ljudi širom sveta je gladno. Svakoga dana, preko 16.000 dece umire od gladi – jedno dete na svakih 5 sekundi. Širom sveta, više od 1 milijarde ljudi živi ispod međunarodno ustanovljene linije siromaštva, zarađujući manje od 1 dolara dnevno. Veoma mali procenat ljudi poseduje veći deo svetskog bogatstva i resursa. Jaz između bogatih i siromašnih se povećava. U SAD 2002. prosečni izvršni direktor zarađivao je 282 puta više od prosečnog radnika. U 2005. nadoknade izvršnih direktora većih korporacija u SAD porasle su za 12% do proseka od 9,8 miliona dolara godišnje. Direktori naftnih kompanija prošli su još bolje sa povišicama koje su u proseku skočile neverovatnih 109% na 16.6 miliona dolara godišnje. U međuvremenu, plate radnika u većini industrija i zanimanja širom SAD su jedva pratile inflaciju.   

 

Generalno, kolektivne vrednosti su pod uticajem društvene strukture i društvenih podkultura. Društveni sistemi teže neprestanom održavanju uz sve svoje prednosti i mane. Bilo da uvidimo to ili ne, mediji i uspostavljene institucije koje utiču na nacionalni “plan” konstantno manipulišu većinom ljudi. Ovo, sa druge strane, utiče na veći deo našeg ponašanja, naših očekivanja i vrednosti. Naša poimanja dobrog i lošeg i naši koncepti moralnosti takođe su deo našeg kulturnog nasledstva i iskustva. Ovaj metod kontrole, koji ne zahteva upotrebu fizičke sile, pokazao se veoma uspešnim, tako da samo mali broj ljudi prepozna i oseti manipulacije.

monopolists-1.jpg
capital-del-trabajo-92797839.jpg
greed-1.jpg

Mnogi misle da je pohlepa deo ljudske prirode. Kako ljudi vekovima žive u nestašici ili strahu od nestašice, razvili su se obrasci ponašanja kao sto su pohlepa, i divljenje onima koji su akumulirali bogatstvo kroz kriminal, proneveru i slične stvari. Ovi obrasci su sa nama vekovima pa mnogi misle da je to samo ljudska priroda koja se ne može promeniti. Ali pogledajmo ovaj primer: ako bi nedelju dana padala zlatna kiša, ljudi koji žive u društvima u kojima vlada nestašica izjurili bi napolje i punili svoje kuće zlatom. Ako bi se zlatna kiša nastavila godinama oni bi počeli da je izbacuju iz kuća i bacali bi je zajedno sa njihovim zlatnim prstenjem. U okruženju izobilja i emotivne sigurnosti, mnogi negativni obrasci više ne bi bili rašireni.

 

Ono što se smatra prikladnim ponašanjem danas možda će se smatrati nenormalnim u budućnosti. Pitanje koje preostaje jeste koliki deo našeg sistema vrednosti je isprogramiran naporima društva da održi postojeće i uspostavljene institucije. Nije ljudska priroda već ljudsko ponašanje ono zbog čega bi trebalo da se zabrinemo. To se može veoma lako promeniti odgovarajućim i relevantnim obrazovanjem, i dizajniranjem okruženja koje je u skladu sa nosećim kapacitetom zemlje. Bolje vrednosti, ideali i ponašanje ne mogu se u potpunosti realizovati dokle god je gladi, nezaposlenosti, otpuštanja, rata i siromaštva.  

030h.png
mass-media-destruction-health-life-symbolized-word-hammer-to-show-negative-aspect-d-illust
images.jpg

U monetarnom sistemu ljudima se konstantno manipuliše putem medija. Verovanja koja ljudi najviše neguju, podstaknuta su knjigama, filmovima, televizijom, religijama, uzorima i okruženjem u kome žive. Čak i njihovo poimanje dobra i zla i njihovi koncepti morala deo su njihovog kulturnog nasleđa i iskustva. Ovaj metod kontrole ne zahteva upotrebu fizičke sile i uspešan je u tolikoj meri da uopšte ne prepoznajemo niti osećamo manipulaciju.

 

Dominantne vrednosti bilo kog društvenog sistema retko potiču od ljudi. Češće, one predstavljaju gledišta dominantne kontrolne grupe, kao na primer crkve, vojske, banaka, korporacija, moćne elite, kao i bilo kakve kombinacije istih. Ovi entiteti određuju javni red, sudove, poreze, itd., što sve služi njihovom ličnom interesu i održavanju večite iluzije da su društvene vrednosti date kao takve. Takođe, vlade potiskuju ili otpisuju devijacije koje ih mogu ugroziti.

RESURSNO-BAZIRANA EKONOMIJA UMESTO POSTOJEĆE MONETARNE 

 

Ljudska bića, oslobođena duga, nesigurnosti, i straha postaju mnogo ljubaznija. Bez ikoga ko bi prodavao bilo šta bilo kome, ili lišavao druge poseda ili novca, otkonila bi se osnova za nezdravu ljudsku agresiju. Ljudi više nisu opterećeni dosadnim brigama koje oduzimaju previše pažnje, kao što su hipoteke, troškovi zdravstvenog osiguranja, školarine, osiguranje od požara, ekonomske recesije ili depresije, gubitak posla i takse. Eliminacijom ovih tereta i otklanjanjem uslova koji stvaraju zavist, pohlepu, i konkurenciju, životi ljudi bili bi mnogo smisleniji.

Cilj ovog novog društvenog plana (resursno-bazirana ekonomija) je da ohrabri novi podsticajni sistem, koji više nije usmeren ka plitkim i sebičnim ciljevima sticanja bogatstva, vlasništva, i moći. Ovi novi podsticaji ohrabruju ljude ka samoispunjavanju i kreativnosti, eliminaciji nestašice, zaštiti životne sredine i, najvažnijem od svega, brizi o bližnjim ljudskim bićima. Ljudi bi imali sredstva i vreme za intelektualni i duhovni razvoj i priliku da shvate šta to stvarno znači biti čovek u društvu koje brine. Umesto evolucije dokonosti, istinski inteligentni i posvećeni ljudi našli bi veoma malo “slobodnog” vremena, čak i bez potrebe da „rade“ za život. Uvek postoji potreba za boljim i efikasnijim načinima za obavljanjem stvari. Ljudi će hteti da učestvuju u društvu, uvidevši kako se, stalnim inovacijama i promenama, direktno poboljšava njihov i način života drugih.

Opstanak bilo kog društvenog sistema najviše zavisi od sposobnosti istog da se promeni zarad boljitka društva kao celine. Međutim, danas ljudi nisu spremni za promene u društvu, bilo emocionalno ili intelektualno.

Današnji sukobi između ljudi posledica su suprotstavljenih vrednosti i ograničenog pristupa životnim potrepštinama. Ako u budućnosti uspemo da dostignemo razumniju civilizaciju, sukobi bi bili protiv problema zajedničkih za sve ljude. U ustreptaloj kulturi koja nastupa, izazovi sa kojima ćemo se suočiti biće prevazilaženje oskudice, obnavljanje oštećenog životnog okruženja, kreiranje inovativnih tehnologija, povećavanje poljoprivredne dobiti, poboljšavanje komunikacija i izgrađivanje komunikacija između nacija, deljenje tehnologija, i življenje smislenog života, a ne međunacionalni konflikti.

images.png

Ljudi bi bili slobodni da jure bilo kakva konstruktivna nastojanja koja izaberu, bez ekonomskih pritisaka, zabrana i naplaćivanja taksi koje čine deo monetarnog sistema. Pod konstruktivnim nastojanjima, smatramo bilo šta što unapređuje živote pojedinaca i drugih. Ovim krucijalnim izmenama, ljudi bi eventualo živeli duže, ispunjenijim i zdravijim životima. Ova mera uspeha bila bi ispunjenje nečijih individualnih težnji, pre nego sticanje bogatstva, poseda i moći.

Dok unapređujemo živote drugih, štitimo okolinu i radimo na izobilju, naši životi mogu postati bogatiji i sigurniji. Ako bi ove vrednosti bile praktikovane, to bi omogućilo svima nama da postignemo mnogo viši životni standard za relativno kratko vreme; životni standard koji bi se konstantno poboljšavao. Kada su obrazovanje i resursi besplatno dostupni svima, ljudski potencijal postaće bezgraničan.

Žak Fresko - odlomci iz knjige "Dizajniranje budućnosti"

https://kupdf.net/download/dizajniranje-buducnosti-zak-fresko_59739d35dc0d60fa5272764b_pdf

332.jpg

jun 2022

U međunarodnim razmerama, građani su se već odrekli svoje privatnosti

jer koriste digitalne usluge američkih multinacionalnih kompanija kao što su Google, Facebook, Apple, Microsoft, Skype, Yahoo/ i druge. Čini se da svetske korporacije deluju  unutar svojevrsnog etičkog vakuuma (prvo profit pa sve ostalo) gde u mnogim slučajevima postoji partnerski odnos sa NSA (Državna bezbednost SAD) koja uživa privilegiju filtriranja podataka i komunikacionih informacija njihovih mušterija. 

NSA redovno prosleđuje ove podatke  FBI-u i CIA-i. 

001.webp
332.jpg

januar 2022

Ah, gde su nestale kompanije koje drže do zaštite privatnosti svojih mušterija? 

Ovde imamo groznu ironiju koja je isuviše očigledna da bismo je mogli ignorisati: američka vlada, preko svoje Agencije za nacionalnu bezbednost, daje dolare poreskih

obveznika mega korporacijama u zamenu za sve  njihove lične i komunikacione podatke i informacije. Drugim rečima to je veliki biznis.”

 

Jim Willie – Nexus novembar/decembar 2013.

ZAVERA SIJALICA (TAJNA ISTORIJA PLANIRANOG ZASTAREVANJA)  - TEMELJ POTROŠAČKOG DRUŠTVA

                    Dokumentarni film   https://youtu.be/8ndnP_nd71w

 

Planirano zastarevanje  - tajni mehanizam koji pokreće potrošačko društvo. Naša uloga u tom društvu je da kupujemo stvari na kredit koje nam ne trebaju. U našem društvu dominira ekonomija rasta čija suština nije u rastu sa ciljem zadovoljenja potreba, nego rast zbog rasta. Planirana zastarelost bazira se na želji potrošača da poseduje nešto malo noviji proizvod, malo ranije, nego što je to neophodno. 

 

Planirana ili programirana zastarelost je počela da se primenjuje 20-tih godina XX veka, kada su proizvođači počeli da smanjuju vek trajanja svojih prizvoda, sa ciljem da se poveća potražnja potrošača. Oni su odlučili: smanjićemo životni vek eksploatacije sijalice do 1000 sati. Inžinjerima je naređeno da opet stanu za svoje stolove i razrade manje trajne proizvode koji su specijalno programirani da već u trenutku otplate kredita slabije rade (upotrebite i bacite).

Planirana zastarelost... ubediti potrošača da odbaci kupljeni proizvod nakon nekog vremena i kupi najnoviji dizajniran da u njemu probudi želju da ga ima – stalna želja za kupovinom najnovijeg modela proizvoda – kamen temeljac današnjeg potrošačkog društva. Za ovaj sistem potrebna je veštačka potražnja koja se stvara na tri načina: reklamom, planiranim zastarevanjem i kreditom.

 

Verovati u mogućnost neograničenog ekonomskog rasta tj. verovati u neograničene resurse planete može ili ludak ili ekonomista. Potrošačko društvo je poput trkačkog automobila bez vozača koji juri munjevitom brzinom i uskoro će ili udariti u zid ili pasti u provaliju.

652.jpg
472.jpg
50773244_2297482896928788_4542090381247905792_n.jpg

Livermor u Kaliforniji je domovina najstarije sijalice na svetu. U vatrogasnij stanici su 1972. otkrili veoma neobičnu sijalicu – sijalica u livermorskoj vatrogasnoj stanici u kontinuitetu svetli od 1901. godine. (zanimljivo je što je već nadživela dve bezbednosne kamere nakon uvođenja videonadzora!) – Godine 2001. kada je sijalica imala 100 godina, stanovnici Livermora su organizovali rođendansku proslavu. Ova sijalica je proizvedena 1895. godine u gradu Šelbiu u Ohaju. Dugovečno karbonsko vlakno za sijalicu izmislio je Adolf Šajen. Njegova tajna formula koju je odneo sa sobom u grob nije jedina misterija u vezi ove sijalice – već kako je ova sijalica postala žrtva planiranog zastarevanja. 

 

Na Božić 1924. godine desio se jedan značajan događaj. Nekoliko muškaraca u odelima sastali su se tajno u Ženevi sa ciljem razrade tajnog plana. Oni su osnovali prvi svetski kartel. Njihov cilj je bio kontrola proizvodnje sijalica i podela svetskog tržišta. Kartel se zvao Phoebus. Objedinio je glavne proizvođače sijalica u Evropi i SAD pa čak i u dalekim kolonijama Afrike i Azije. Njegov cilj je bio razmena patenata, kontrola proizvodnje i pre svega kontrola tržišta potražnje. Za kompanije je profitabilno da se njihove sijalice moraju redovno kupovati. Za njih je ekonomski bilo neprihvatljivo proizvoditi dugotrajne sijalice.

 

Na početku je cilj proizvođača bio da povećaju trajnost sijalica. 21.10. 1871.godine nakon serije eksperimenata bile su proizvedene gabaritne i relativno dugotrajne lampe s filamentima velike stabilnosti. Prva komercijalna el. sijalica Tomasa Edisona  pojavila se na tržištu 1881.godine sa vekom trajanja od 1.500 sati.  U 1924.godini kada je stvoren kartel Phoebus, proizvođači su ponosno objavili da su postigli vreme trajanja rada sijalice od 2.500 sati. Potom su odlučili da vek rada sijalice smanje na 1.000 sati. Godine 1925. formiran je komitet pod nazivom „Komitet 1.000 sati“ čiji je cilj bio da svedu radni vek sijalice na 1.000 sati.

Nakon 80 godina Helmut Hegel, istoričar iz Berlina, otkrio je dokaze delatnosti komiteta, koji su bili sakriveni među dokumentima kompanija osnivača kartela kao što su holandski Filips, nemački Osram i kompanije za proizvodnju sijalica iz Francuske. U njima se pored ostalog kaže: Zabranjuje se garantovati, reklamirati i nuditi sijalice čiji rok trajanja prelazi 1.000 radnih sati.

Određivanjem roka trajanja sijalica pod pritiskom kartela, kompanije su počele sa sprovođenjem eksperimenata za proizvodnju manje trajnih sijalica koje neće trajati više od 1000 sati rada. Proizvodnja je bila strogo kontrolisana , da bi bio zadovoljen standard kartela. Phoebus je nametnuo stroga pravila – ko bi prekršio dogovorene normative bio bi poprilično kažnjen. Tako je uspešno smanjen radni vek sijalice sa početnih 2.500 radnih sati na 1000, što se unormalilo tokom 40-tih godina XX veka. 

 

Tako je sijalica postala kamen temeljac sistema planirane zastarelosti za sve ostale proizvode. Narednih decenija patentirano je na desetine modela različitih sijalica pa i ona koja je mogla raditi i 100.000 sati ali se ni jedna od njih nije pojavila na tržištu. Službeno Phoebus nije nikada ni postojao i konstantno je skrivao svoju delatnost. Stalno je menjao svoje nazive a ono što je interesantno je da i dan danas postoji.

 

Planirana zastarelost pojavila se uporedo sa masovnom industrijskom proizvodnjom. Težnja da se proizvedu manje trajni proizvodi, započela je industrijskom revolucijom kada su nove mašine bitno smanjile cene proizvoda što je samo po sebi bilo dobro za potrošače. Ipak potrošači nisu imali potrebu za tolikom proizvodnjom koja je bila ogromna. „Proizvod čiji je radni vek trajanja neograničen je tragedija za posao“ – pisalo je u časopisima 1928.godine. Mnogobrojni proizvodi niskih cena su postali široko dostupni i ljudi su počeli kupovati stvari ne iz potrebe već iz zabave  - privreda je procvetala.

12909519_1054450681291873_6690372217488471031_o.jpg
elektro_f2.jpg

Međutim 1929. velika ekonomska depresija je usporila razvoj potrošačkog društva. 1933. četvrtina radno sposobnog stanovništva SAD je bilo bez posla. Formirani su redovi za hranu i posao a ne u prodavnicama. Potom se pojavio u Njujorku radikalni predlog velikog trgovca nekretninama Bernarda Londona za oživljavanje privrede – predložio je da se depresija zaustavi putem uvođenja obaveznog planiranog zastarevanja. Tada se taj koncept po prvi put pojavio u pisanom obliku. On je predložio da se za svaki proizvod odredi vek trajanja nakon čijeg isteka će biti zabranjeno koristiti proizvod. Vlasnici bi bili dužni da ih vrate kako bi potom ovi bili uništeni. Pokušaj stvaranja stalne potražnje uz stalnu potrebu za radnom snagom i naravno profita za kapitaliste. Njegova ideja tada nije prihvaćena jer je smatrana isuviše radikalnom  ali je 50tih godina XX veka ponovo aktuelizovana sa ključnom razlikom – ne treba koristiti metod prinude već metod ubeđivanja.

Primer: rok trajanja štampača je programiran na 18.000  stranica ili pet godina rada a to se postiže postavljanjem specijalnog čipa unutar štampača koji očitava broj odštampanih stranica i kada se postigne programirani broj on blokira štampač i on prestaje štampati.     

 

40tih godina XX veka Dipon je izumeo najlon i napravio prve najlon čarape neverovatnog kvaliteta, izdržljivosti i trajnosti. To je bio veliki problem za sticanje profita jer bi obim proizvodnje bio veoma mali. Zato je kompanija dala zadatak inženjerima da se vrate u projektni biro i naprave slabije vlakno tako da čarape ne traju toliko dugo. Apple ajfon – baterija namerno projektovana da traje kraće , do 18 meseci.

U istočnom komunističkom bloku usled nedostatka resursa i neefikasnosti planirano zastarevanje nije imalo smisla. Umesto tržišne utakmice postojalo je državno planiranje pa su i proizvodi dugo trajali – primer frižidera za koji je planirano da traje 25 godina – sijalice, gume i ostali delovi su zaista besprekorno radili u tom periodu kao i sam uređaj.

Planirano zastarevanje pravi ogromne ekološke probleme, naročito zemljama trećeg sveta gde se odlaže u ogromnim količinama. Poput Gane na primer. Konvoji brodova sa kontejnerima zastarele elektronske opreme, poput televizora, kompjutera go gotovo svakodnevno stižu na oble ove zemlje.

 

Trošimo čak 26 puta više od čoveka koji je živeo u XIX veku ali nismo 20 puta srećniji zbog toga....  

332.jpg

novembar 2021

29546920_1115109488630392_349919467_n.jpg
278.png

EKONOMIJA GLOBALISTIČKE MAFIJE JE EKONOMIJA DESTRUKCIJE! -  Ekonomija korporativno-bankarske mafije se bazira na UNIŠTENJU kako bi postigla i dostigla svoje prljave profite ali i ostvarila druge nečasne, nehumane i krajnje prljave ciljeve ucrtane u njihove umobolne agende koje kreiraju već decenijama unazad. Primera radi, da bi dobili struju potrebno je iskopati milijarde tona uglja koji će potom sagoreti i zagaditi prirodnu sredinu (uništenje) ili još gore cepanjem atoma u nuklearnim elektranama dobija se električna energija ali je potom potrebno negde odložiti nuklearni otpad, a gde to no negde u prirodi (uništenje). Kada dođe do nekog Černobila ili Fukušime opet je na sceni globalno uništenje. Da bi auto pokrenuli moramo u njegov rezervoar sipati fosilno gorivo čije sagorevanje zagađuje životnu sredinu (uništenje), itd, primeri su mnogobrojni. 

Dakle korporatistima sve pomenute i druge brojne prljave tehnologije donose profite i dominaciju a to ne žele menjati iako postoje mnogobrojna alternativna rešenja koja su čista i bezbedna za prirodno okruženje i zdravlje ljudi!

U svojim "prljavim" rukama isti ti korporatisti i bankari  drže sve najvažnije i najpraćenije masmedije i novinske agencije u kojima se kreiraju događaji i predstavljaju u svetlu pogodnom za ostvarivanje njihovih ciljeva. Zato mase ljudi i ne znaju za svetle primere, izume i tehnologije koje proizilaze iz istih a koje donose čiste energije i koje ne zagađuju okolinu poput, na primer, automobila čiji motor pogoni voda. Najupečatljiviji primer je svakako altruistička namera Nikole Tesle da sprovede u delo svoje zamisli eksploatisanja čiste energije koja je "svuda oko nas". Njega su zlotvori sprečili a potom s namerom potisnuli u zaborav kao i čitavu armiju takvih dobronamernih naučnika i istraživača. Korporativno-bankarskoj mafiji/globalistima ne odgovaraju čiste tehnologije jer bi teško ostvarivali enormne profite i što im je još bitnije, izgubili bi kontrolu nad čovečanstvom koje drže vezano teškim lancima destruktivne ekonomije - monetarizmom. Čiste tehnologije će se pojaviti na svetskoj sceni kada pomenuti kriminalci nađu načina da se njihova dominacija nastavi drugim sredstvima, ma šta pod tim podrazumevali.  

332.jpg

avgust 2021

POSTOJEĆI SISTEM JE PROBLEM KOJI TREBA REŠITI - Nema potrebe za merama štednje, nema potrebe za finansijskom patnjom nema potrebe za siromaštvom, ne postoji oskudica, hrane i svega ostalog ima sasvim dovoljno za sve! Podela proizvedenih dobara i novca je ekstremno nepravična i zbog toga postoji ovoliko patnje i siromaštva širom sveta. Psihopate sa vrha piramide su teško bolesne...novca su prikupili i dalje ga alavo prikupljaju na muci poštenih ljudi i njihovom trudu, ali im novac nije cilj...cilj poremećenih umova je moć, apsolutna moć i zverska želja da kontrolišu i upravljaju čovečanstvom na najgore moguće načine, što i sami osećamo na svojoj koži širom sveta!
 

Sistem je bolestan, ovaj sistem je stvoren od strane umno bolesnih i duhovno ispraznih "ljudi" i dok god postoji ovakav kakav je, biće nam isto, jadno i bedno...rušenje ili promena postojećeg sistema koji će svima doneti blagostanje je jedino REŠENJE!

473.jpg
332.jpg

novembar 2020

ДРЖАВНИ УДАР ИЗБОРИМА: ДУБОКА ДРЖАВА УКРАЛА ТРАМПУ ИЗБОРЕ - БАНКАРСКО-КОРПОРАТИВНА МАФИЈА НЕ ТРПИ НЕКООПЕРАТИВНЕ ПРЕДСЕДНИКЕ - НЕМА РАТОВА НЕМА БИЗНИСА: „Власници свих водећих медија су корпорације с којима је Трамп у сукобу. У данашњој Америци приватни интерес је себи подредио све јавне интересе, сматрајући да може да одлучује о свему. И тако су корпоративни медији – на основу овлашћења које су добили од својих власника, дакле, без икаквог демократског легитимитета – преузели право да одређују да ли председник говори истину или не,“ објашњава новинар  и социолог Слободан Рељић, наглашавајући да је у суштини сукоба настојање да се „заштите приватни интереси, који државу користе како би негде покренула рат зарад увећања њихових профита. До сада је такав однос био прикриван јер су пре Трампа председници били кооперативни.“

unnamed (15).jpg

„Ово што се сада дешава представља финале настојања ‘дубоке државе’ да спречи Трампа у обављању председничке функције, који траје већ четири године“, указује професор међународних односа Срђан Перишић, а на сличном ће трагу и новинар Глен Гринвалд устврдити да постоји „де факто савез медија, гиганата из Силицијумске долине и обавештајне заједнице“ чије је деловање сад и дефинитивно изашло на видело.

 

 „’Дубока држава’ сада је изведена на чистац. Она је доведена у ситуацију да мора да краде на очиглед свих. И то за њу саму није добро, јер побуна постаје неминовност,“ додаје Рељић.

332.jpg

avgust 2020

Proces demontaže nacionalnih država već se odvija i to veoma uspešno na prostoru bivše Jugoslavije i čitavog istočnog bloka uključujući i Rusiju. Mehanizam kojim se to radi je pljačkaška privatizacija koja se vrši preko mreže lokalnih tajkuna, političkih piona (koje nadziru lokalne službe bezbednosti) i preko njihovih partijskih sledbenika željnih “boljeg života” za sebe. Posao obavljaju međunarodni investicioni fondovi koji u državu ubacuju bezvredan papir (fiat money – odnosno spekulativni novac koji nema pokriće u stvarnom kapitalu ili zlatu, ali marionetske vlade ga računaju kao novac), a za uzvrat uzimaju prave vrednosti - ljudski rad, zemljište, rudna bogatstva, saobraćajne resurse i čitava tržišta. Novac se onda vraća preko robe koja se na ovo tržište ubacuje i ponovo iznosi iz zemlje. Onda se isti ponovo ubacuje, ali kao novi kredit i tako sve dok se narod do guše ne zaduži da mora da proda gospodaru sam sebe budzašto samo da bi se nahranio.

495.jpg

Dva su glavna finansijska fonda koja na ovaj način preuzimaju kompletnu nacionalnu privredu danas u i Srbiji i oba imaju zvučna i dobroćudna imena: USAID (“američka pomoć”) sa spekulativnim novcem koji stiže iz privatnih bankarskih fondova u SAD) i EBRD (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj sa sedišem u Londonu) koja je, takođe, privatna banka. Jedan od glavnih deoničara EBRD je Džordž Soroš, koji je 2005. bio vlasnik čak 52 posto investicionog kapitala ove banke). Prvi predsednik ove banke bio je Žak Atali.


Sorošov “Kvantum fond” inače obrće novac za “nepoznate vlasnike”, ali je poznato da mu je glavni “klijent” porodica Rotšild. Tako je Soroš zapravo visokorangirani baknarski “oficir” Rotšilda.

Da bi spekulativni novac ovih banaka (koji je nastao ni iz čega tj. od kamata) ulazio bez prepreka u neku zemlju, najvažnije je da se u nju prvo instalira marionetska vlada u kojoj će sedeti ljudi bez ikakvog političkog znanja ili bilo koje veštine, bez privrednog iskustva i ograničene inteligencije, ali izuzetno jake sujete i sa grozničavom željom da se izdignu iznad drugih ljudi u svojoj sredini.”

                                                                                 

                                                                                                  Ivona Živković

332.jpg

jun 2020

Zašto su banke toliko značajne? Šta su uistinu Federalne rezerve i Centralne banke?

Federalne rezerve su Centralna banka SAD. Uprkos zavodljivom nazivu Federalne, Federalne rezerve kao i sve ostale Centralne banke širom sveta su u privatnom vlasništvu. One nisu vladine institucije.  One su u vlasništvu nekih najbogatijih i najuticajnijih familija na svetu od kojih su dve u samom vrhu piramide – Rotšildi i Rokfeleri.

Federalne rezerve su uspostavjene 1913.godine posle manjih neslaganja vlade SAD i nekih najbogatijih ljudi toga vremena poput Bendžamina Gugenhajma i njegove familije koja je posedovala mnogobrojne rudnike, Isidora Štrausa vodećeg čoveka Mejsi trgovina i političara te Džona Džejkoba Astora, poslovnog čoveka, pronalazača i verovatno najbogatijeg čoveka toga doba. Bogatstvo ova tri čoveka u to vreme je iznosilo oko 500 miliona dolara.

Ovi ljudi su bili toliko bogati da ih niko nije mogao potkupiti, nijedna banka. Šta im je još bilo zajedničko osim novca, moći i otpora stvaranju Federalnih rezervi? Svi su umrli 15.aprila 1912.godine kada je brod kojim su putovali udario u ledeni breg i nestao u hladnom okeanu. Slučajnost? Ipak dovoljno je reći da je katastrofa Titanika bila veoma zgodna prilika.

113a.jpg

Ostatak protivnika je lagano skrajnut, Kongres SAD zaobiđen a Federalne rezerve FED su ustanovljene nelegalno, neustavno čega je vrlo mali broj ljudi svestan. 

332.jpg

februar 2020

545.jpg

Hrana, voda, zemlja, osnovne stvari za naše preživljavanje pripadaju korporacijama. Za nas nema hrane na drveću, sveže vode u rekama, nema zemljišta za gradnju. Ako uzmete od prirode ono što vam daje, završićete u zatvoru. Da li ovaj način života znači da smo slobodni? Jesmo li zaista slobodni? 

******

...očito da odavno živimo u fašizmu - to potvrđuju reči poznatog fašiste Musolinija  - svedoci smo potpunog spajanja interesa korporativne oligarhije i političke nomenklature - na "izborima" narod već "bira" izabrane novcem korporacija a potom "demokratija" funkcioniše tako što "izabrani" štite uspostavljeni fašistički sistem i interese onih koji ih finansiraju na štetu poštenog  čoveka, na štetu naroda kao što se da osetiti! 

 

"O opasnosti koja preti nekontrolisanim razvojem transnacionalnih korporacija još Abraham Linkoln je rekao sledeće:


 

"Korporacije su se ustoličile. Era korupcije na visokim nivoima će ih slediti i moć novca će nastojati da ih što duže održi na tronu radeći na štetu naroda… dok bogastvo ne postene nagomilano u rukama nekoliko ljudi … i Rebublika će biti uništena".

332.jpg

januar 2020

“Ekonomija   je  samo  društveno   proširenje prirodnog  energetskog sistema  ... Budući  da je energija ključ za svekoliku aktivnost na Zemlji sledi da je, u cilju postizanja   monopola   na  energiju,  sirovine,  robe i usluge  i za  uspostavljanje svetskog sistema robovske radne snage potrebno  biti u stanju  zadati prvi  udarac u području  ekonomije. Kako  bismo održali svoju poziciju  nužno je  da posedujemo   umeće kontrole nad svim ekonomskim  činiocima  i inženjeringom svetske ekonomije.

Da bi se ostvario takav suverenitet  moramo postići  barem  ovaj jedan  cilj: da javnost   ne uoči  ni logičku  ili matematičku   vezu  između ekonomije  i drugih energetskih  nauka, niti da nauči primjenjivati  takvo znanje.

321.jpg

Sumirajući  ekonomski   sistem, u dokumentu  piše:

 

Otkriveno   je  da ekonomija potpada  pod   iste zakone   kao  i električna energija  i da  se sveukupna   matematička    teorija  i praktične računarske veštine   razvijene   za  područje   elektronike   mogu   direktno  primeniti  u proučavanju    ekonomike.”

 

15.jpg

izvod iz dokumenta “Nečujno oružje” maj 1979.godina  - planovi globalističke oligarhije koji se ostvaruju...

izvor: časopis Nexus decembar 2012/januar 2013.

332.jpg

decembar 2019

download (1).jpg

KO JE I ZAŠTO UBIO LINKOLNA A 100 GODINA KASNIJE I KENEDIJA, IZ ISTIH RAZLOGA? - Otcepljenje američkog Juga diskretno je podsticao i Avgust Belmont stariji, lični zastupnik Natana Rotšilda u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je, kao važna osoba u suparničkoj Demokratskoj stranci, politiku industrijskog protekcionizma Abrahama Linkolna smatrao anatemom. Tada su londonske banke, predvođene Kućom Rotšild, bile glavni kreditori južnjačke trgovine pamukom, vitalne sirovine za tekstilne fabrike iz Mančestera u Engleskoj.

13.png

Izdavanjem papirnog državnog novca nazvanim "Greenbacks" (zelembaći) predsednik Abraham Linkoln omogućio je Uniji finansiranje Građanskoga rata bez zavisnosti od londonskih i njihovih njujorških partnerskih banaka. Zbog toga su ga verovatno i ubili, i to samo nekoliko sati posle završetka tog rata.

Zelembaći su Linkolnu omogućili finansiranje ratnih troškova nezavisno od londonskih i njujorških banaka, koje su tražile zelenaške kamate, po stopi od 24%, pa čak i do 36%. Linkolnovo finansiranje rata zelembaćima omogućilo je Uniji izbegavanje uzimanja ogromnih ratnih kredita od privatnih banaka, čime je predsednik Linkoln u londonskim i njujorškim bankarskim krugovima stekao ogorčene neprijatelje.

121.jpg
download (2).jpg

Uticajne londonske novine Times žestoko su reagovale na izdavanje zelembaća. U uvodnom članku, jasno pisanom u ime londonskih bankara, stajalo je:

"Ako se lukava finansijska politika, koja svoje poreklo ima u Severnoj Američkoj Republici, potpuno učvrsti, tada će se ta vlast snabdevati sopstvenim novcem, bez ikakvog troška. Otplatiće dug. Imaće sav novac potreban za vođenje svoje trgovine. Postaće najnaprednija zemlja u istoriji civilizovanih država sveta. Umovi i bogatstvo svih zemalja ići će u Severnu Ameriku. Ta Vlast mora biti uništena ili će ona uništiti sve monarhije na kugli zemaljskoj."

Dana 14. aprila 1865. predsednik Linkoln ubijen je hladnokrvnim pucnjem u jednom vašingtonskom pozorištu, samo pet dana nakon što se general Konfederacije Robert Edward Lee predao generalu Grantu kod Sudnice u Appomattoxu u saveznoj državi Virdžiniji.

 

Kao i za ubistvo Džona Kenedija gotovo sto godina posle toga, i za to je ubistvo optužen "usamljeni naoružani napadač", Džon Vilkis But (John Wilkes Booth). Ali ipak nije bilo nikakve ozbiljne kongresne istrage po pitanju zavere, i ko bi mogao stajati iza ubistva.

Iako se prava istina možda nikada neće saznati, postoje uverljivi dokazi o tome da je ubicu predsednika Linkolna, Džona Vilkisa Buta, za taj posao unajmio Juda Benjamin, ministar finansija Konfederacije. Ministar Juda Benjamin bio je blizak saradnik britanskog premijera Benjamina Dizraelia (1804 - 1881), koji je bio blizak prijatelj londonskoga ogranka familije Rotšild (Rothschild). Posle ubistva Abrahama Linkolna Juda Benjamin pobegao je u London, kao jedini član Vlade Konfederacije koji se nikada nije vratio u Sjedinjene Američke Države.

Sve to govori o tome da je ubistvo predsednika Linkolna bilo posledica njegove monetarne politike. Predsedniku Linkolnu trebao je novac za finansiranje Američkoga građanskog rata. Bankari iz Evrope, predvođeni familijom Rotšild, ponudili su mu kredite po zelenaškim kamatnim stopama. Umesto da te kredite prihvati, Linkoln je, koristeći se državnim ovlašćenjima, pronašao druge načine finansiranja ratnih troškova. Kao još važnije, britanski su se bankari suprotstavili njegovoj protekcionističkoj politici. 

 

Neki su Englezi šezdesetih godina 19. veka živeli u uverenju da "britanska slobodna trgovina, industrijski monopol i ljudsko roblje idu zajedno".

Linkolnova bi politika posle Građanskoga rata uništila robne spekulacije familije Rotšild. On je planirao polaganu posleratnu obnovu, koja bi u južnim američkim saveznim državama omogućila povratak poljoprivredne proizvodnje. To bi, zauzvrat, drastično oslabilo mogućnost londonskim bankarima da povise cenu žita na svetskom tržištu i tako zgrnu dobru zaradu. Osim toga, njegovo ratno iskustvo s izdavanjem državne valute u obliku zelembaća, nezavisne od neumoljivih zelenaških uslova njujorških bankara, ukazivalo je na to da bi doživeo snažno suprotstavljanje ako bi pokušao vratiti američku privredu na zlatni standard, nad kojim su kontrolu imale londonske banke.

 

Familija Rotšild (Rothschild) želela je upravo suprotno - visoke cene, posebno onih sirovina poput pamuka, prouzrokovane krutom politikom obnove prema Jugu. Abrahama Linkolna doživljavali su kao opasnost svom utvrđenom poretku, zbog čega je ubijen. Cilj je, očito, bio oslabiti Sjedinjene Američke Države, kako bi familja Rotšild i njihovi bankarski saveznici iz Njujorka mogli preuzeti američu privredu.

Godine 1934. kanadski advokat Gerald G. McGeer pribavio je dokaze, izbrisane iz javne evidencije, koje su mu pribavili agenti Tajne službe sa suđenja Džonu Vilkisu Butu ( John Wilkes Booth), posle njegove smrti. Advokat McGeer izjavio je da ti dokazi pokazuju da je Džon Vilkis But bio plaćeni ubica, koji je radio za međunarodne bankare. U jednom govoru u kanadskom Parlamentu, koji je preneo list Vancouver Sun 2. maja 1934, rekao je:

747.jpg

"Abraham Linkoln, ubijeni oslobodilac robova, ubijen je mahinacijama grupe koja je predstavljala međunarodne bankare, koji su se bojali planova predsednika Linkolna u vezi s nacionalnim sistemom kredita. U to je doba postojala samo jedna grupa  na svetu koja je imala razloga priželjkivati Linkolnovu smrt. Bili su to ljudi koji su se protivili njegovom programu nacionalne valute i koji su se tokom celog Građanskog rata borili protiv njegove valutne politike – zelembaća."

 

Posle Linkolnovog ubistva bilo je jasno da je usledila bitka za obustavu izdavanja zelembaća i za njihovu zamenu valutom baziranom na zlatnom standardu. Cilj je bio omogućiti onima koji u rukama drže monetarno zlato, tj. londonskim bankama i elitnom krugu s njima povezanih njujorških međunarodnih banaka, kontrolu nad američkom valutom tako što će izdavanje američke valute čvrsto vezati na zlato. Najveću količinu zlata tog doba psedovale su Engleske i druge londonske banke.

Bogovi Novca – Vilijam Engdal

https://kupdf.net/download/william-engdahl-bogovi-novca-pdf_5af6854fe2b6f5ac65d31287_pdf

332.jpg

decembar 2019

624 – kopija.jpg
262.jpg

Do krize u kojoj se našla 1931. godine, prevlast na Volstritu imala je Kuća Morgan. Potom je familija Rokfeler sa svojim bankama postala neprikosnoveni vođa nove američke prevlasti u svetu, prevlasti koju je vlasnik lista Time-Life i jedan od članova "finansijskog trusta" Henry Luce nazvao "američko stoleće".

 

Od 1945. godine prevlast Amerike ili, tačnije, "američko carstvo", počivalo je na dva čvrsta potporna stuba. Prvi stub bila je uloga dolara kao neprikosnovene svetske rezervne valute, zbog čega je njujorški Volstrit  postao centar svetskog finansijskog života, odnosno, "bankar sveta". Drugi, potporni stub bila je uloga Pentagona i neprikosnovena prevlast američke vojne moći.

 

Tom strukturom pre svih upravlja Volstrit i poseban soj međunarodnih bankara koji su svoju vladavinu formalizovali u organizacijama poput Društva hodočasnika, Veća za inostrane odnose, Bilderberg grupe, Trilateralne komisije i drugim odabranim privatnim organizacijama pod njihovom kontrolom.

 

Reči koje je sredinom sedamdesetih godina izrekao američki ministar spoljnih poslova Henri Kisindžer, štićenik moćnog Rokfelerovog kruga, glase: "Kontroliši naftu kontrolisaćeš države. Kontroliši hranu kontrolisaćeš ljude. Kontroliši novac kontrolisaćeš čitav svet!"

                                    Bogovi Novca – Vilijam Engdal

 

 

304.jpg
332.jpg

novembar 2019

U razdoblju od osnivanja Prve američke banke, koju je 1791. godine ministar finansija Hamilton osmislio kao privatnu banku, do stvaranja Sistema saveznih rezervi (FED) decembra 1913, koja je takođe centralna banka u privatnom vlasništvu, u Americi se ustoličila mala grupa izuzetno bogatih familija, o kojoj se pre govorilo kao o "šezdeset američkih familija".

 

Bogatstvo i moć tih familija bazirali su se na njihovoj moći da kontrolišu novac mlade američke države, da po sopstvenoj volji povlače velike količine novca iz opticaja i tako na veštački način stvaraju manjak novca na tržištu, što je rezultovalo finansijskom panikom, pa čak i krizom, a sve kako bi proširili i učvrstili svoju vlast u zemlji.

 

474.jpg

Upravo su oni finansirali ratove i širenje Amerike izvan njenih granica posle Američko-španskog rata iz 1898. godine, kada je Amerika, aneksijom Filipina kao prolaza prema unosnoj kineskoj i azijskoj trgovini, postala de facto imperijalistička sila.

Bogovi Novca – Vilijam Engdal

https://kupdf.net/download/william-engdahl-bogovi-novca-pdf_5af6854fe2b6f5ac65d31287_pdf

332.jpg

novembar 2019

1.jpg

Finansijski moćnici, veliki i moćni međunarodni bankari iz londonskog Sitija i njujorškog Volstrita, i članovi njihovih familija, davali su donacije upravo onim katedrama i profesorima koji su zastupali njihove interese, kako bi osigurali da znanje koje ti profesori prenose studentima služi zaštiti njihovog poretka. Ta praksa ide toliko daleko da u skladu sa njihovim interesima dodjeljuje čak i Nobelova nagrada za ekonomiju.

 

Pokojni američki istoričar Carroll Quigley u svojoj knjizi Tragedy and Hope (Tragedija I nada), na 324. stranici, piše: "Međunarodni bankari nisu želeli ništa manje nego stvoriti sistem finansijske kontrole nad svetom, koji bi bio u privatnom vlasništvu i pomoću kojeg bi oni mogli vladati političkim sistemom svake pojedine države, kao i celom svetskom ekonomijom. Tim sistemom feudalistički upravljaju iz svetske centralne banke, delujući sporazumno, i to pomoću tajnih sporazuma koje bi ugovarali na čestim zatvorenim sastancima i konferencijama.

oktobar 2019

332.jpg

Ljudima se 'podvaljuje' tzv. demokratija koja im garantuje da imaju kakvu takvu moć da izaberu vladajuće. Ali gle čuda, koju god političku opciju izabrali (na uvek nameštenim izborima jer onaj ko kontroliše novac, lako kontroliše i pobednika izbora) svaka novoizabrana vlada neminovno odvede državu u haos, u sve veći dug, korupciju, jad i nevolju. Ovo stvara konstatno nezadovoljstvo s postojećim stanjem i vladajućom strukturom do te mere da je većina građana većine svetskih država uverena da baš oni imaju najnesposobniju i najkorumpiraniju vlast na svetu. Stoga je razumljivo da građani pojedinih država traže spoljnu pomoć i strane vladare da njima vladaju jer su eto sami nesposobni da urede i vlastitu državu.

Kao jasan primer ovog surovog psiho-socijalnog kriminalnog terora nad građanima su Srbija i njene banke (isti slučaj sa ostalim državama u regionu). Svaka banka koja je bila u domaćem vlasništvu je generisala gubitke, bila je poslovno nesposobna iz nekog razloga (kriminal), ali gle čuda, čim smo je sanirali našim novcem i prodali strancima (za 1RSD) iste te banke danas zarađuju ogromne profite. Posledica toga je da danas prosečni građanin smatra da smo nesposobni voditi i sopstvene banke, te da ih, pazite sad MORAMO dati strancima da upravljaju jer kao oni znaju bolje. Ovo je vrhunac psihološkog terora kad opljačkani, silovani i obespravljeni čovek traži da ga još više nemilosrdno 'peru' (danas smo svedoci kako se banke u stranom vlasništvu iživljavaju nad građanima s nerazumnim kamatama i tečajevima na kreditima u tzv. švajcarcima vršeći organizovanu pljačku i zadnjih materijalnih resursa koje danas posedujemo).

84.jpg
185.jpg

Ivona Živković

332.jpg

oktobar 2019

Troje teoretičara  sistema iz Ciriha - Stefania Vitali, James Glattfelder i Stefano Battiston su proučili 43,060 multinacionalnih korporacija i istraživali njihovo vlasništvo nad deonicama.
Oni su otkrili da postoji jezgro od 1,318 kompanija sa povezanim vlasništvom od kojih je svaka imala veze sa dve ili više kompanija. Prosečno je svaka od tih kompanija vlasništvom povezana sa još 20 kompanija.

U samom srcu sistema je
grupa od 147 multinacionalnih korporacija koje su veoma dobro povezane i koje zapravo vladaju svetom. Zanimljivo je da one imaju potpunu kontrolu nad svojim kapitalom ali i kontrolu u drugim kompanijama.
Na kraju, verovatno vas neće iznenaditi podatak da su tri četvrtine tih kompanija banke.

30652726_1851877848210976_34917634871887
428.png

...zato tzv. bizmismeni/tajkuni sa ovih naših prostora (i šire) rade ono što od njih zahtevaju glavonje sa vrha piramide... ZATO NE POSTOJI NEZAVISNA DRŽAVA I VOLJA NARODA - GLAVA/VLAST SVAKE DRŽAVE SMRDI (po onoj riba smrdi od glave) A NARODI SU NAIVNE ŽRTVE NJIHOVIH MANIPULATIVNIH IGARA !

563.jpg
332.jpg

oktobar 2019

Samo naivni veruju da su ovi lihvari okrenuti čoveku i njegovoj svetloj i boljoj budućnosti....sve industrije su u njihovim rukama...zato i dalje koristimo prljava fosilna goriva umesto čistih energija, čitav niz otrovnih aditiva u industrijskoj hrani umesto da konzumiramo organsku, milione bolesnih ljudi koji koriste medikamente farmaceutskih giganata i njihove toksične vakcine zarad stvaranja doživotnih bolesnika, truju nas njihovim retardiranim medijima hipnotišući stado koje nije kadro shvatiti ko im stalno šiša runo...ko god veruje ovom posrnulom sistemu , biilo kom njegovom segmentu nije vredan poštovanja probuđenog i svesnog ljudskog bića!

102.jpg
332.jpg

oktobar 2019

“Budući da stvarnu moć u Vašingtonu imaju i demonstriraju isključivo korporatisti, to znači da će vidljiva vlada kreirati samo ono što je bitno za korporativističku kulturu ( poput rata, profite za korporatiste itd), a drugi aspekti društva koji nisu naklonjeni korporatističkim interesima – kao što je postojanje srednje klase, kvalitetno obrazovanje, razumne plate i zdravstvena zaštita itd, biće ograničeni ili uništeni.”

17.jpg

 Džefri Grup – knjiga Korporatizam

Ako vidljiva vlada nešto poseduje ili kontroliše, to ustvari kontrolišu korporatisti. Veruje se da mnoge stvari poput puteva i mostova, kontroliše ili poseduje vidljiva vlada ili građani, ali to nije tako, u vlasništvu su korporacija. Tako će korporatisti donositi odluke na osnovu korporativističkih monopolističkih interesa, bez obzira što će te odluke za posledicu imati siromaštvo, rat, žalost, užas, ropstvo i doslovnu ljudsku demenciju ( slom mozga/uma). Ako su ratovi u Iraku ili Iranu  ili false flag terorizam dobri za profit, korporatisti u vidljivoj vladi nastaviće ih sprovoditi u delo i osmišljavati na bilo koji dostupan način.”   

332.jpg

oktobar 2019

U bankarskoj mreži Svetske Elite centralne banke u svakoj zemlji rade zajedno na uspostavljanju njihovog sistema kontrole i upravljanja širom Evrope i Sjedinjenih Država. 

Kasnije će tu ulogu preuzeti Banka međunarodnih poravnanja (Bank of International Settlements) iz Bazela u Švajcarskoj i elita od trinaestorice muškaraca iz Međunarodnog bankarskog odbora u Ženevi. Možda ste primetili da se Švajcarska, kada se u Evropi ratuje, pušta na miru. Eto zbog čega. Ona je finansijsko središte Svetske Elite.

01.jpg
311.jpg

Ideja o uspostavljanju  centralnih banka u svakoj državi takođe je potekla od Elite. Prva je bila Amsterdamska banka 1609. iza koje je usledila Hamburška banka (1619.) i Švedska banka (1661.), koje su ovlastili potomci bankara iz Ðenove i Venecije. Među njima  su bili i Varburzi iz Hamburga, koji potiču iz familije Abraham del Banco, najvećih bankara u Veneciji. Manipulatori iz pozadine Amsterdamske banke takođe su stajali iza Holanđanina Vilijama Oranskog koji je 1689. seo na britanski presto, što je ostvareno manevrisanjem od strane tajnog društva pod nazivom Narandžasti red. Kao centralna, potom je osnovana i Engleska banka, poveljom koju joj je dodelio Vilijam 1694. godine. Pojedini istraživači tvrde da svi evropski vladari imaju neku povezanost sa Vilijamom. Otpori osnivanju takve banke od strane članova parlamenta prevladani su kada je Vilijam poveo Britaniju u skupi rat protiv Francuza. Zbog potrebe za podizanjem novca opozicija je podlegla pritisku za osnivanje banke, koja je kasnije britanskoj vladi počela pozajmljivati nepostojeći novac. Fantastični profiti koje je zbog toga ostvarila izvučeni su iz džepova ljudi putem poreza na dobit i iskorišćavanjem još siromašnijih ljudi širom Britanskog carstva.

cover-Wisselbank-eng-Klein.jpg

Stvorena je ustanova poznata kao National Debt tj. Nacionalni dug (bankama). Kraljevska povlastica za kovanje novca prenešena je odboru kojem je takođe dato ovlašćenje da pretvara osnovu državnog bogatstva u zlato, što je kontrolisala Elita. Danas nema države bez nacionalnog duga. Pošto se zna kome se duguje, jasno je ko kontroliše vlasti u državama i ko upravlja svetom u celini i ko radi na uspostavljanju fašističke Globalne unije!

332.jpg

oktobar 2019

Korporatizam ne ispunjava samo težnje za profitom već zadire u svaku poru društvenog života i u svojoj suštini predstavlja psihološku kategoriju jer ljudima kroz korporativne medije nameće stav da korporativni sistem predstavlja najnaprednije društvo.

Na primer: da je normalno raditi u korporaciji svaki dan po deset sati a potom kupovati neprirodnu hranu punu veštačkih aditiva koje su proizvele korporacije u trgovačkim centrima koje pripadaju korporacijama. Naveče taj izmučeni homosapiens kod kuće gleda korporativnu televiziju s političkim vestima o potezima vlade čiji su članovi sad u vladi a pre ili posle na čelu neke korporacije. Kad uz takav život odraste, naruši zdravlje i čovek odlazi po medicinsku pomoć da bi dobio skupe i neefikasne i štetne lekove korporacija.

 

Korporativizam nije od juče. Tridesetih godina XX veka ta ekonomska strana fašizma koja se bazirala na spoju jake centralizovane nedemokratske vlade i velikih korporacija bila veoma popularna. A danas u praksi prisutnija nego ikad.

Korporativizam se otkriva kao psihološka kategorija koja ciljano oblikuje globalnu svest i ponašanje u skladu sa korporativnim interesima. Izazivanje ratova, neograničeni marketing korišćenja antidepresiva, televizijski programi prepuni žutih, banalnih i nepotrebnih vesti i konačno kontrola svih životno važnih resursa – sve su to lica korporativizma zamotana u svetlucavi celofan pogubniji od ergele trojanskih konja.

 

Ljudi misle da su slobodni a ustvari su im mozgovi isprani do te mere o kojoj su negdašnje komunističke vođe samo mogle sanjati.

 

Danas ljude ne treba niko prisiljavati ni na šta, oni će sami zbog silnih programa lažne stvarnosti kojima su hipnotizovani, učiniti sve da ostanu iza rešetaka. Čak i kada im je sve gore korporatisti će ih kroz svoje medije ubeđivati da im je sve bolje. Danas diktatura ima nevidljive rešetke. To je suština korporatizma.

11.jpg

U plemenskoj društvenoj organizaciji ljudi su u svojim pravima bili jednaki i niko nije imao veće ili manje pravo na hranu ili dom. Poglavice, šamani i vračevi služili su svojim sunarodnicima. Kada su pojedinci došli na ideju ostvarivanja vlasti putem prisvajanja viška proizvoda za to im je trebala podrška šamana ili vrača koji će narodu objaviti da je ovaj poglavica «pomazanik bogova» kojem je vlast data od strane bogova. Tako nastaju vladajuće klase koje su oslonac jedna drugoj (plemstvo i svešenstvo). Tada je moguće naterati ljude da rade što god vi želite, da grade piramide, palate, i ostale «grandiozne» građevine koje predstavljaju «napredak» ljudskog društva od primitivne jednakosti ka razvijenoj podeljenosti – eksploataciji / otuđenom radu.

332.jpg

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to je otuđeni rad, prisilan rad u korist nekog drugog. Ljudi insistiraju na svom pravu na rad, što je i razumljivo jer u ovom robovlasničkom sistemu to je jedini način da se preživi, jer se mora raditi kako bi se platile skupe režije, porez i hrana (koja bi trebala biti besplatna). Uistinu, malo je razlike u događajima danas, od onih koji su se zbili u prošlosti, kada su robovi preklinjali svoje robovlasnike da im plate za svoj rad, skrate radno vreme, daju besplatni topli obrok, naknade za prevoz i nakon toga će oni pristati i dalje biti robovi. To su stvari koje su robovi zatražili 1. maja pre 100 i nešto godina. Isto se čini i danas, preklinju se robovlasnici da daju posao i plate, kako bi se kupio automobil ili digao kredit za stan. Stvari se nisu previše menjale, osim što sve izgleda ˝prihvatljivije˝ i ˝moralnije˝.

600.jpg

oktobar 2019

332.jpg

oktobar 2019

STRUKTURNO PRILAGOĐAVANJE - LIBERALIZACIJA/ DEREGULACIJA/ PRIVATIZACIJA - ČAROBNA FORMULA PLJAČKANJA I POROBLJAVANJA DRŽAVA I NARODA KOJU SVESRDNO U PRAKSI SPROVODE DOMAĆI PLAĆENICI!

Реч која се често користи у вези са ММФ-ом јесте структурно прилагођавање програма. Шта је имплементација таквог пројекта?

- Пројекат је систематизовао приступ крајем седамдесетих година прошлог века на основу неолибеларизма.

Најважнији темељи ових програма су либерализација, дерегулација и приватизација.

ЛИБЕРАЛИЗАЦИЈА - укључује, између осталог, укидање увозних ограничења, чији је резултат да домаћа, углавном средња предузећа, морају да се такмиче са великим транснационалним корпорацијама. Тако су, на пример, многе афричке земље, које су раније саме себи обезбеђивале храну, постале зависне од међународних прехрамбених компанија.

ДЕРЕГУЛАЦИЈА значи да се уклањају сва ограничења за стране инвестиције, то јест домаћи инвеститори морају да се такмиче са гигантима Волстрита, која их буквално газе.

ПРИВАТИЗАЦИЈА се спроводи тако да претходно субвенционисана добра, као што су вода или енергија, након што бивају купљена од страних предузећа, постају веома скупа и делимично недоступна за грађане са нижим приходима.

33524350_10215518448449962_4469998070989
355.jpg

„Кредитирање држава од стране ММФ-а, спровођење неолибералних реформи довело је до тога да са једне стране ова пракса промовише глад, сиромаштво, болести и рат, а са друге фаворизује малу групу ултрабогатих, чија се имовина протеже у недоглед – све у име стабилизације финансијског система“,

005.jpg
93.jpg

Србија је најбољи пример да је, уколико једну државу желите економски да поробите, потребно само позвати ММФ. Од 2000. године наовамо ММФ је протагониста катастрофалне фискалне политике земље, а његов утицај је у толикој мери драстичан да он српској влади прописује колико ће струја поскупети, колико ће радника у државним установама бити отпуштено, колико ће плате и пензије бити умањене, итд. Дакле, свима се јасно ставља на знање да је ММФ инструмент доминације у служби међународног финансијског капитала. Да ли ММФ према Србији има другачији третман од осталих земаља?

- Повећањем цене струје и смањењем плата и пензија ММФ још више оптерећује народ у Србији, који и овако нема нимало угодан живот. Мере штедње ММФ-а у Србији се не разликује у односу на било којој другу земљу на свету. Никада те мере не погађају супербогаташе, али увек радничку класу и најугроженији слој друштва. ММФ помаже светску финансијску елиту да се обогати на рачун остатка човечанства. Он активно промовише најгори могући развој на планети – експлозију социјалне неједнакости. Разлика између богатих и сиромашних никада у историји човечанства није била тако велика као што је данас.

ММФ активно ради у 142 државе. Економско уништење држава ова организација не би могла извести без одобрења политичара, односно влада држава. Шта је то што тера руководиоце држава да целокупну макроекономију предају у руке ММФ-а?

- Свет неколико деценија уназад у потпуности контролише финансијска индустрија. Ниједна влада света не може дуго опстати уколико се не преда власти глобалних финансијских институција. У већини случајева политичаре на изборима финансирају одређени донатори. Због велике зависности од великог новца, у политику улазе посебно опортунисти и каријеристи, који су за ММФ идеални партнери, јер су поткупљиви и немају савест.

„Пљачкање света – историја и политика ММФ-а“ Ernst Volf - nemački novinar

332.jpg

oktobar 2019

653.jpg
645.jpg

Bankarski kapital, koji danas upravlja Sjedinjenim Državama (a zahvaljujući njihovom liderstvu i većim delom sveta), zasnovan je na dužničkim kamatama. Amerikanci štampaju novac i pretvaraju ga u kredite i tako obezbeđuju i rast svojih kapitala i dužničko ropstvo onih kojima su taj novac dali.

A da bi se pozajmljeni novac vraćao sa kamatama – SAD-u je potrebno stalno širenje tržišta. Jer, ako nema širenja tržišta – nema ni rasta prodaje, a to vodi krizi proizvodnje i novac ne može da bude vraćen bankarima.

Anglosaksonci su taj problem do sada rešavali na dva načina.

Kao prvo, uvek su gledali da se dočepaju novih tržišta. Zato su bile likvidirane cele imperije tokom Prvog svetskog rata, a potom je usledio i krah Britanske imperije u Drugom svetskom ratu. Likvidacija imperija je stvarala nove države kojima su bili potrebni krediti.

Njih su imali oni kojim u ratovima nisu učestvovali jer su ratovi i direktni troškovi i fizičko uništavanje ekonomije.

Tako su postupili i sa onim što je ostalo posle SSSR koji se raspao bez „vrućeg“ rata.

A kao drugo: pomoću ratova je bila likvidirana zatvorenost tržišta. Jer, celi kontinenti su bili pretvoreni u ruine. A u vizuri bankara – to su bile gigantske teritorije za gradnju. Ljudima su posle ratova bile potrebne kuće, automobili, odeća, kućna tehnika i još mnogo toga. Novca nije bilo, pa su se pojavili krediti koji su i ekonomski i politički pokorili cele narode.

Ovaj sistem funkcioniše već više od 100 godina, a za Amerikance je bonus – dotok kapitala i stručnjaka u SAD kad god izbije rat u Evropi.

Jevgenij Jušćuk

332.jpg

oktobar 2019

                “KORPORACIJSKI KARTELI TREBA DA ZAMENE NACIONALNE DRŽAVE” 

Glavne žrtva globalnih vlastelina su nacionalne valute, nacionalne ekonomije i uopšte svaki eventualni državni suverenitet. Ukoliko nešto mrze, međunarodni bankari mrze suverene države koje su u stanju samostalno voditi svoju monetranu politiku.


Na sastanku Bilderberg Grupe u Mont Tremblanu u Kanadi 1968 , londonska Kruna  je lansirala zato novu fazu svoga rata sa nacionalnim suverenitetima kreiranjem  sistema korporacijskih kartela u nameri da oni zamene nacionalne države kao političke organizacije. Dakle, umesto država, međunariodnu državnu politiku odnosno njihovo ekonomsko povezivanje treba da se uskladi sa interesima privatnih korporacija. Tako je kartel uveo i termin “svetska kompanija”. Kao i globalni mediji.

Tvorac ovog termina je bio George W. Ball stari bankar Lehman Brothers banke  i stalni član Biledrberg komiteta. Po njemu ovakva kompanija bi trebala mnogo efikasnije da  koristi resurse (bilo gde u svetu) i zato lokalno stanovništvo koje živi na zemljištu koje može predstavljati neki važan resurs treba da se inkorporira u ovakvu kompaniju umesto da svoj ekonomski interes vezuju za državu.

Kao što znamo odavno smo postali vlasništvo korporacija a da toga i dalje nismo svesni...država koja bi trebala da štiti interese naroda zbog kojeg i postoji, odavno to ne čini jer je ugušena pipcima globalističke korporativne hobotnice koja ima ključnu ulogu u stvaranju Globalne totalitarne unije i učvršćivanju NWO!

332.jpg

oktobar 2019

"Dajte mi kontrolu nad novcem u nekoj državi i nije me briga ko pravi zakone". - rekao jednom osnivač namoćnije bankarske dinastije danas, Majer Amšel Rotšild!

 

SVETSKI KORPORACIJSKI KARTEL – EU – privatni porodični kartel Rotšildijana

 

Korporacije su kao virovi koji pomoću novca u sebe usisavaju sve vrednosti. I taj “vir” ima vlasnika i tako sve postaje vlasništvo elite. George W. Ball stari bankar Lehman Brothers banke  i stalni član Biledrberg komiteta je zato pohvalio integraciju Evrope rečima da je to “prvi korak ka stvaranju jedne uspešne svetske kompanije” u kojoj će se preklapati državni suvereniteti evropskih ekonomija sa privatnom Kućom Rotšilda. Ovo interesno preklapanje država i privatnog porodičnog kartela kojim upravlja Kuća Rotšilda stvara od svih država ništa drugo do koloniju trgovačkog kartela iz Londona. I to je bio cilj stvaranja evra – i EU kako bi se razorile suverene državne ekonomije.

Svojevremeni primer Grčke je posebno interesantan. Glavni igrač bio je  Apostolos S. Tamvakakis izvršni direktor Nacionalne banke Grčke (koja je članica Inter Alfa Grupe – čiji je vlasnik bankarska oligarhija) i predsednik upravnog komiteta Inter Alfa Grupe. Tamvakakis je jednostavno bio član "ekspertskog" tima međunarodnih bankara na službi makropljačke Grčke. Da ponovimo ... I to je bio cilj stvaranja evra – i EU kako bi se razorile suverene državne ekonomije...

35.jpg
580.jpg

Mi se nalazimo u sred globalne klasne borbe koja se igra od strane 1% stanovnika planete Zemlje koji poseduju preko 60% bogatstva  planete i ne preuzmijaju ni 1% odgovornosti (oko 10 miliona milionera i milijardera) koji zagađuju našu planetu, dozvoljavaju da 16.000 dece dnevno umire od gladi, a milioni da umru od toksičnih produkata u svojim sredinama, koje su prvobitno prodate ovim milijarderima za njihovu brzu zaradu.

 

Nama rukovodi gomila ludaka koji su su prekrili našu planetu nuklearnim bombama i “humanitarnim“ ratovima, koji nas ubedjuju da je ovakav sistem (hierarchist) bez greške, i da je masovno ropstvo i ropstvo uopšte, nešto sto je neizbežno za ljude.. Ali u stvarnosti, to ide protiv hiljada godina kolektivne istorije. Uporni pokušaji da se ide protiv 7 milijardi ljudi danas je apsolutna ludost. A ako u tome i uspeju, ovih 1% i njihova imperija će na kraju pasti u varvarstvo i feudalizam kao i svaka imperija u prošlosti. Onda će ova planeta  biti upamćena ništa više nego kao zvezda padalica, koja je pala, jer su piloti mislili da su suviše božanski da dele profit.

332.jpg

oktobar 2019

332.jpg
119.jpg
Postojeći SISTEM je svojevrsna tapiserija satkana od laži i obmana na kojima počiva i opstaje! Rasparajmo je! 
forumantiglobalista@gmail.com

© 2019 by Forum Antiglobalista. Proudly created with Wix.com

  • Facebook
  • X
  • Telegram
bottom of page